- gládnica
- -e ž (ȃ) bot. nizek plevel z belimi ali rumenimi cveti, Draba: zimzelena gladnica
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
glàdnica — ž 1. {{001f}}gladna osoba, osoba u stanju gladi, želje za hranom 2. {{001f}}osoba koja se ne može nahraniti, uvijek gladna; gladuš, gladnuš, gladnov, gladonja, izjelica 3. {{001f}}(ob. uz imenicu zemlja) iscrpena, ispošćena zemlja, kojoj je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gladnica — glàdnica m[i] i ž[/i] DEFINICIJA 1. gladna osoba, osoba u stanju gladi, želje za hranom; gladnik 2. osoba koja se ne može nahraniti, uvijek gladna; gladnov, gladnuš, gladonja, gladuš, izjelica 3. (ob. uz imenicu zemlja) iscrpena, ispošćena zemlja … Hrvatski jezični portal
Glad (duke) — Glad (Bulgarian and Serbian Cyrillic: Глад) was, according to the Gesta Hungarorum, a voivod (dux) from Bundyn (Vidin), ruler of the territory of Banat, during the 9th and 10th centuries. He also ruled part of south Transylvania, and Vidin region … Wikipedia
gladnik — glȃdnīk m <N mn ici> DEFINICIJA v. gladnica (1) ETIMOLOGIJA vidi glad … Hrvatski jezični portal