gibljív

gibljív
-a -o prid. (ȋ í) 1. ki se da upogibati, pregibati: posoda z gibljivimi ročaji; gibljiv sklep 2. ki se giblje, premika: gibljiv žerjav; gibljiva polovica lesenih vrat // ki ni vedno enak: gibljive cene; pren. človek gibljivega značaja ♦ ekon. gibljivi del plače del plače, ki se spreminja glede na delovni, poslovni uspeh, življenjske stroške; lingv. gibljivi akcent akcent, ki ni vezan na stalno mesto v besedi gibljívo prisl.: posamezne kosti so čvrsto ali gibljivo povezane med seboj

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • gìbljiv — prid. 〈odr. ī〉 onaj koji se lako giba; elastičan, pokretljiv, gibak …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gibljiv — gìbljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA onaj koji se lako giba; elastičan, pokretljiv, gibak ETIMOLOGIJA vidi gib …   Hrvatski jezični portal

  • ùkōčen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji nije gibljiv; krut, ukrućen, opr. gibljiv, elastičan (o držanju) 2. {{001f}}pren. koji je previše služben; strog, formalan, usiljen, opr. ležeran, neusiljen …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ukočen — ùkōčen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji nije gibljiv; krut, ukrućen, opr. gibljiv, elastičan (o držanju) 2. pren. koji je previše služben; formalan, strog, usiljen, opr. ležeran, neusiljen ETIMOLOGIJA vidi ukočiti …   Hrvatski jezični portal

  • típka — e ž (ȋ) gibljiv del pri nekaterih glasbenih instrumentih, na katerega se pritiska, da nastane zvok: pritisniti, spustiti tipko; udarjati na tipke, po tipkah; klavirske, orgelske tipke; črno bele tipke harmonike; tipke na trobenti; glasbilo s… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • tŕd — a o tudi ó prid., tŕši (ȓ ŕ) 1. ki se pod pritiskom ne udere, vda (rad): trda blazina, postelja / trd živalski oklep / hoditi po trdem snegu; trda, uhojena pot / ekspr. spati na trdih tleh / trdi svinčnik ki tudi ob večjem pritisku dela manj… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • dȑven — prid. 1. {{001f}}〈odr. ī〉 a. {{001f}}koji je načinjen od drva [∼i stol] b. {{001f}}koji se sastoji od drva, koji čini drvo [∼a građa] 2. {{001f}}〈neodr.〉 pren. a. {{001f}}koji je nalik drvu po tvrdoći, po predodžbama o pomanjkanju okusa i sl. [∼o …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gìbljivōst — ž osobina onoga koji je gibljiv ili svojstvo onoga što je gibljivo; gipkost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȍžica — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}dem. od koža b. {{001f}}koža nekih manjih životinja u opreci prema velikim kožama drugih ili mladoga prema odraslom (janjeća prema ovčjoj, zeca i manjih krznaša prema lisičjoj) 2. {{001f}}tanak, mekan i gibljiv pokrivač… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • krȗt — prid. 〈odr. ī, komp. kr‹ćī〉 1. {{001f}}koji se ne može mijesiti ni lako oblikovati, opr. podatljiv, mekan 2. {{001f}}koji se ne može savijati; neelastičan, ukočen, opr. savitljiv, elastičan, gibljiv 3. {{001f}}pren. vrlo uzdržljiv, pretjerano… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”