- eruírati
- -am dov. in nedov. (ȋ) knjiž. poiskati, izslediti: eruirati podatke o pisatelju; eruirati storilca
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
eruirati — eruírati dv. <prez. erùīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA knjiš. istražujući izumiti, stvoriti/stvarati nešto što prije nije postojalo; iznaći/iznalaziti, pronaći/pronalaziti ETIMOLOGIJA njem. eruieren ← lat.… … Hrvatski jezični portal