- eponím
- -a m (ȋ) pri Asircih in starih Grkih najvišji uradnik, po katerem se imenuje leto, za katero je izvoljen: seznam eponimov
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
eponim — EPONÍM, Ă, eponimi, e, s.m., adj. 1. s.m. Magistrat care, în antichitate, dădea numele său anului. 2. adj. Care dă numele său unui oraş, unei regiuni etc. – Din fr. éponyme. Trimis de LauraGellner, 13.09.2007. Sursa: DEX 98 eponím s. m., adj … Dicționar Român
eponim — epònīm m <G eponíma> DEFINICIJA 1. pov. u antičkoj Grčkoj, prvi od trojice arhonata čijim se imenom u kronologiji označavala godina njegove vladavine 2. pren. onaj po kome je ili ono po čemu je nešto nazvano [Penkala osoba i penkala… … Hrvatski jezični portal
epònīm — m 〈G eponíma〉 1. {{001f}}pov. u antičkoj Grčkoj, prvi od trojice arhonata čijim se imenom u kronologiji označavala godina njegove vladavine 2. {{001f}}pren. onaj po kome je ili ono po čemu je nešto nazvano (npr. Penkala – osoba i penkala –… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
epònim — e|pò|nim Mot Pla Adjectiu variable … Diccionari Català-Català
eponim — m IV, D. a, Ms. eponimmie; lm M. y 1. «nazwa osoby (także mitycznej), zwierzęcia lub przedmiotu, od których nazwano np. miejscowość, grupę etniczną, okres czasu» 2. D.=B.; lm M. i, DB. ów hist. «w starożytności: urzędnik (np. archont, konsul),… … Słownik języka polskiego
eponimie — EPONIMÍE s.f. Funcţia de eponim. – Din fr. éponymie. Trimis de LauraGellner, 13.09.2007. Sursa: DEX 98 eponimíe s. f., art. eponimía, g. d. eponimíi, art. eponimíei Trimis de siveco, 10.08.2004. Sursa: Dicţionar ortografic EPONIMÍE … Dicționar Român
eponimski — epònimskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na eponim ETIMOLOGIJA vidi eponim … Hrvatski jezični portal
Togarmah — (Armenian: Thorgom , Թորգոմ; Georgian: Thargamos , თარგამოს) third son of Gomer, and grandson of Japheth, brother of Ashkenaz and Riphat (Gen. X.3). In the northernmost house of Togarmah will follow Gog. Through Assyrian folk etymology it became… … Wikipedia
Tanagra — Tanȁgra ž DEFINICIJA pov. starogrčki grad u Beociji, kraj Tebe; lokalitet eponim helenističkih polikromnih žanr terakota (graciozne ženske figurice) SINTAGMA tanagra figurica pov. umj. figurica od terakote iz 4. st. pr. Kr … Hrvatski jezični portal
Sesklo — Sȅsklo sr DEFINICIJA arheološko nalazište u Tesaliji, Grčka; lokalitet eponim neolitičke kulture … Hrvatski jezični portal