epitél

epitél
tudi epitélij -a m (ẹ̑; ẹ́) anat. plast celic na površini kože ali sluznice; povrhnjica: enoplastni, večplastni epitel; epitel bronhialnih kanalov / kožni epitel epidermis

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • èpitel — m biol. tkivo građeno od gusto poredanih stanica, oblaže vanjske i unutrašnje površine tijela, površine unutrašnjih šupljina višestaničnih životinjskih i biljnih organizama ✧ {{001f}}lat., grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • epitel — èpitel m DEFINICIJA biol. tkivo građeno od gusto poredanih stanica, oblaže vanjske i unutrašnje površine tijela, površine unutrašnjih šupljina višestaničnih životinjskih i biljnih organizama ETIMOLOGIJA nlat. epithelium ≃ epi + grč. thḗlē:… …   Hrvatski jezični portal

  • epitel — e|pi|tel sb., et, er, erne (overfladevæv), i sms. epitel , fx epitelcelle …   Dansk ordbog

  • epitel — s ( et, epitel) cellvävnad som täcker kroppens yta och väggarna på inre organ …   Clue 9 Svensk Ordbok

  • epitel — is. Epitelyum …   Çağatay Osmanlı Sözlük

  • epitelni — èpitelnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na epitel, koji ima njegova svojstva [epitelna ozljeda] SINTAGMA epitelna tjelešca, v. paratireoida; epitelno tkivo tkivo za koje je karakterističan zatvoren smještaj stanica ETIMOLOGIJA vidi epitel …   Hrvatski jezični portal

  • Chapareillan — 45° 27′ 49″ N 5° 59′ 30″ E / 45.4636111111, 5.99166666667 …   Wikipédia en Français

  • papìla — ž anat. a. {{001f}}grudna bradavica; mamilla b. {{001f}}izdanci vezivnog tkiva s krvnim kapilarama u mnogoslojni pločasti epitel kože ili sluznice; bradavica c. {{001f}}〈mn〉 izbočenja površinskog dijela sluznice jezika ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tùnika — ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}pov. starorimska halja slična košulji, s kratkim rukavima 2. {{001f}}(+ potenc.) slično krojena odjeća u različite svrhe 3. {{001f}}anat. a. {{001f}}sloj u stijenci šupljeg organa b. {{001f}}biol. čvrsta vezivna ovojnica… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • èpitelnī — èpiteln|ī prid. koji se odnosi na epitel, koji ima svojstva epitela [∼a ozljeda] ∆ {{001f}}∼a tjelešca paratireoidne žlijezde (na vratu iza štitnjače); sudjeluju u metabolizmu kalcija i magnezija; ∼o tkivo tkivo za koje je karakterističan… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”