- emendácija
- -e ž (á) lit. izboljšava, poprava nejasnega ali pokvarjenega dela besedila: poskusov emendacij je veliko, vendar nobena rešitev ni zadovoljiva
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
emendacija — emendácija ž DEFINICIJA kritički popravak, ispravak zapisa, ob. u rukopisnim predlošcima [provesti emendaciju] ETIMOLOGIJA lat. emendatio: ispravljanje ≃ emendare: ispraviti … Hrvatski jezični portal
emendiran — emèndīrān prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je ispravljen, poboljšan ETIMOLOGIJA vidi emendacija … Hrvatski jezični portal
emendirati — emendírati (što) dv. <prez. emèndīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA popravljati/popraviti, ispravljati/ispraviti pogrešna mjesta u tekstu ETIMOLOGIJA vidi emendacija … Hrvatski jezični portal
emendanda — emendànda ž zb. <G mn emendándā/ ī> DEFINICIJA ukupnost mjesta u rukopisu ili nekom tekstu koja treba ispraviti [ova emendanda; u tim emendandama] ETIMOLOGIJA vidi emendacija … Hrvatski jezični portal
emendati — emèndati svrš. <prez. ām> DEFINICIJA reg. popraviti ETIMOLOGIJA vidi emendacija … Hrvatski jezični portal
emendator — emèndātor m DEFINICIJA rij. ispravljač smisleno pogrešnih dijelova nekog teksta; redaktor, urednik, korektor ETIMOLOGIJA vidi emendacija … Hrvatski jezični portal