- dvolíčnost
- -i ž (ȋ) lastnost dvoličnega človeka: njegova dvoličnost in hinavščina; te svoje dvoličnosti niti skrival ni / pisatelj se je lotil dvoličnosti strankine politike
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
dvolíčnost
Look at other dictionaries:
dvòličnōst — ž osobina onoga koji je dvoličan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dvoličnost — dvòličnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je dvoličan ETIMOLOGIJA vidi dvolik … Hrvatski jezični portal
dvólíčnost — i ž (ọ̑ ȋ) biol., min. pojav, da ima bitje ali stvar iste vrste dve različni obliki: sezonska dvoličnost v barvi dlake; spolna dvoličnost; dvoličnost pri žuželkah … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dnȍ — sr 〈N mn dnȁ, G dnȃ〉 1. {{001f}}geol. tvrdo tlo pod morem ili pod vodom jezera, rijeke itd. 2. {{001f}}najniži dio onoga što je izdubeno (donji dio broda, rezervoara, posude, čaše itd.) 3. {{001f}}meton. ono što je u donjem dijelu čega ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fàličnōst — ž žarg. a. {{001f}}osobina onoga koji je faličan; dvoličnost, lažnost b. {{001f}}svojstvo onoga što je falično; pogrešnost, oštećenost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hipokrízija — ž simuliranje, pretvaranje da tko ima odlike i uvjerenja kakva zapravo nema, osobito u smislu predstavljanja sebe ili drugoga kao pobožne ili moralno superiorne osobe; licemjernost, dvoličnost, prijetvornost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hipòkrit — m onaj koji se predstavlja kao dobar i ispravan, ali iza toga skriva pravu prirodu (nepoštenje, dvoličnost i sl.); licemjer, himbenik, podlac ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dno — dnȍ sr <N mn dnȁ, G dnȃ> DEFINICIJA 1. geol. tvrdo tlo pod morem ili pod vodom jezera, rijeke itd. 2. najniži dio onoga što je izdubeno (donji dio broda, rezervoara, posude, čaše itd.) 3. meton. ono što je u donjem dijelu čega FRAZEOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
faličnost — fàličnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA žarg. 1. osobina onoga koji je faličan; dvoličnost, lažnost 2. svojstvo onoga što je falično; pogrešnost, oštećenost ETIMOLOGIJA vidi faličan … Hrvatski jezični portal
hipokrit — hipòkrit m DEFINICIJA onaj koji se predstavlja kao dobar i ispravan, ali iza toga skriva pravu prirodu (nepoštenje, dvoličnost i sl.); himbenik, licemjer, podlac ETIMOLOGIJA grč. hypokritḗs: glumac ≃ hipo 1 + krínein: lučiti, suditi; hypókrisis:… … Hrvatski jezični portal
