dostavljáč

dostavljáč
-a m (á) kdor komu kaj dostavlja: dostavljač ni izročil pošte o pravem času; dostavljač časopisov, kruha; dostavljač pri trgovskem podjetju

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • dostàvljāč — m (dostavljàčica ž) 〈G dostavljáča〉 1. {{001f}}onaj čiji je posao da dostavlja; kurir, transportni službenik 2. {{001f}}neob. dojavljivač, doušnik, potkazivač, denuncijant …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dostavljač — dostàvljāč m <G dostavljáča> DEFINICIJA 1. onaj čiji je posao da dostavlja; kurir, transportni službenik 2. neob. dojavljivač, doušnik, potkazivač, denuncijant ETIMOLOGIJA vidi dostaviti …   Hrvatski jezični portal

  • brzòteča — ž 1. {{001f}}zast. dostavljač, raznosač (brzojava); pismonoša 2. {{001f}}pov. onaj koji nosi vijesti na veliku daljinu; skoroteča …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kùrīr — m 〈G kuríra, V k‹rīru〉 1. {{001f}}pov. onaj koji prenosi poštu i vijesti na veće daljine ili iz mjesta u mjesto; teklič, skoroteča, glasonoša 2. {{001f}}službenik koji prima poštu za ustanovu ili poduzeće i raznosi je; dostavljač ✧ {{001f}}njem.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kurir — kùrīr m <G kuríra, V kȕrīru> DEFINICIJA 1. pov. onaj koji prenosi poštu i vijesti na veće daljine ili iz mjesta u mjesto; glasonoša, skoroteča, teklič 2. službenik koji prima poštu za ustanovu ili poduzeće i raznosi je; dostavljač… …   Hrvatski jezični portal

  • brzoteča — brzòteča ž DEFINICIJA 1. zast. dostavljač, raznosač (brzojava); pismonoša 2. pov. onaj koji nosi vijesti na veliku daljinu; skoroteča ETIMOLOGIJA v. brz + v. teći …   Hrvatski jezični portal

  • dostavljačica — dostavljàčica ž DEFINICIJA v. dostavljač ETIMOLOGIJA vidi dostaviti …   Hrvatski jezični portal

  • póšten — tna o prid. (ọ̑) nanašajoč se na pošto: poštni delavec, dostavljač / poštni promet; poštne storitve / poštni nabiralnik; poštno poslopje / poštni golob golob, ki se uporablja za prenašanje sporočil; poštni obrazec; dostavni poštni okoliš; poštni …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • potóvnica — e ž (ọ̑) knjiž. smer potovanja, maršruta: dati, določiti potovnico ♦ ptt popis poti, ki jo mora opraviti dostavljač pri dostavi pošiljk v okoliška naselja …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”