Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
domoći — dòmoći se (čega) svrš. <prez. dòmognēm se, pril. pr. dòmogāvši se, prid. rad. dòmogao se> DEFINICIJA 1. postići što ulaganjem rada i napora, steći što 2. doći do čega dugim ili napornim kretanjem [domoći se sela] ETIMOLOGIJA do 1 + v. moć,… … Hrvatski jezični portal
dòmoći se — (čega) svrš. 〈prez. dòmognēm se, pril. pr. dòmogāvši se, prid. rad. dòmogao se〉 1. {{001f}}postići što ulaganjem rada i napora; steći što 2. {{001f}}doći do čega dugim ili napornim kretanjem [∼ sela] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
domagati — domágati se nesvrš. <prez. dòmāžēm se, pril. sad. ážūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. domoći ETIMOLOGIJA vidi domoći … Hrvatski jezični portal
dokòpati se — (čega) svrš. 〈prez. ām se, pril. pr. āvši se, prid. rad. dokòpao se〉 1. {{001f}}dočepati se čega 2. {{001f}}domoći se, steći što trudom i naporom [dokopao se ministarske fotelje] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
domágati se — nesvrš. 〈prez. dòmāžēm se, pril. sad. ážūći se, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}domoći se{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàsmoći — (što, čega) svrš. 〈prez. nàsmognēm, pril. pr. nàsmogāvši, prid. rad. nàsmogao〉 domoći se željene količine čega nastojanjem, trudom, skupljanjem itd. [∼ svega i svačega; ∼ novaca; ∼ blaga]; nagomilati, nakupiti, zgrnuti, privrijediti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
okònjiti se — svrš. 〈prez. òkonjīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. òkonjen〉 rij. neob. domoći se konja, doći do konja, samo u: ∆ {{001f}}okonjeni stražari zast. policija na konjima … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
podžápati se — (za što, oko čega) svrš. 〈prez. pòdžāpām se, pril. pr. āvši se, prid. rad. podžápao se〉 razg. 1. {{001f}}jako nastojati doći do čega, htjeti se domoći čega 2. {{001f}}a. {{001f}}posvađati se b. {{001f}}potući se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prosjàčina — m (ž) pejor. od prosjak, onaj koji se ne stidi prosjačenjem i ulagivanjem domoći položaja u društvu, privilegija itd., onaj koji je zbog toga vrijedan prezira … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ràzgrabiti — (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ràzgrabljen〉 1. {{001f}}grabeći ili otimajući raznijeti 2. {{001f}}pren. na brzinu, u navali, raznijeti u zn. pokupovati, domoći se i sl. [∼ robu u trgovini; ∼ nasljedstvo; ∼ zajedničku imovinu] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
