- dokazljív
- -a -o prid. (ȋ í) ki se da dokazati: dokazljiva hipoteza; to dejstvo je dokazljivo; pravilnost te trditve ni znanstveno dokazljiva
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
dokazljív
Look at other dictionaries:
dokàžljiv — prid. 〈odr. ī〉, {{c=1}}v. {{ref}}dokaziv{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dokažljiv — dokàžljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA v. dokaziv ETIMOLOGIJA vidi dokazati … Hrvatski jezični portal
dokàziv — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se može dokazati; dokažljiv 2. {{001f}}kojemu se može dokazati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dokaziv — dokàziv (dokàžljiv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se može dokazati 2. kojemu se može dokazati ETIMOLOGIJA vidi dokazati … Hrvatski jezični portal
solipsízem — zma m (ȋ) 1. filoz. nauk, da neizpodbitno, nedvomno obstaja samo zavest osebka, obstoj vsega predmetnega sveta pa s stališča spoznavne teorije ni dokazljiv: taka trditev vodi k solipsizmu; subjektivizem in solipsizem 2. knjiž. priznavanje,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
