dokázati

dokázati
tudi dokazáti -kážem dov. (á á á) 1. utemeljiti, podpreti kako trditev z dokazi: dokazati svoj alibi; na sodišču je dokazal svojo nedolžnost; dokažem ti resnico; dokazali so, da to bolezen povzročajo virusi; s pričami je dokazal, da ni kriv; neovrgljivo, prepričevalno, zanesljivo dokazati; statistično se to ne da dokazati / to je bila priložnost, da ji je lahko dokazal svojo ljubezen; dokazati svojo moč / lahko ti dokažem laž / tega laikom ne bomo dokazali ne bomo jih mogli prepričati ∙ ekspr. dokazati črno na belem pismeno; neizpodbitno, popolnoma 2. postati zunanji izraz, znamenje česa: pregled dela je dokazal, da smo se v napovedih zmotili dokázan -a -o: dokazane trditve; krivda je dokazana; to je znanstveno dokazano

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • dokázati — (što, se) svrš. 〈prez. dòkāžēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. dokáži (se), prid. trp. dòkāzān〉 1. {{001f}}činjenicama utvrditi istinitost; izvesti dokaz iz činjenica i njihovih veza 2. {{001f}}(se) postupcima, radom, uspjesima postići dobro… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dokazati — dokázati (što, se) svrš. <prez. dòkāžēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. dokáži (se), prid. trp. dòkāzān> DEFINICIJA 1. činjenicama utvrditi istinitost, izvesti dokaz iz činjenica i njihovih veza 2. (se) postupcima, radom, uspjesima postići… …   Hrvatski jezični portal

  • dokaziv — dokàziv (dokàžljiv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se može dokazati 2. kojemu se može dokazati ETIMOLOGIJA vidi dokazati …   Hrvatski jezični portal

  • dokàziv — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se može dokazati; dokažljiv 2. {{001f}}kojemu se može dokazati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • glȗh — prid. 〈odr. ī, komp. gl‹šī〉 1. {{001f}}koji ne čuje, koji nema osjetilo sluha 2. {{001f}}koji je svojstven mjestu gdje se ništa ne čuje, gdje vlada tišina; bezglasan [∼a tišina] ∆ {{001f}}razgovor ∼ih krivo shvaćene poruke, neadekvatan odgovor ⃞… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lȃž — ž 〈G lȁži, I lȁži/lȁžju, G mn làžī〉 svjesno izrečena neistina ili obmana s namjerom da se koga zavara ili dovede u zabludu [velika ∼; teška ∼; izreći ∼; ustrajati u ∼i]; laža ⃞ {{001f}}u ∼i su kratke noge (plitko dno) posl. laž se brzo… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nedokàzivōst — ž svojstvo onoga što se ne može dokazati ili osobina onoga kojemu se ne može dokazati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • laž — lȃž ž <G lȁži, I lȁži/lȁžju, G mn làžī> DEFINICIJA svjesno izrečena neistina ili obmana s namjerom da se koga zavara ili dovede u zabludu [velika laž; teška laž; izreći laž; ustrajati u laži] FRAZEOLOGIJA u laži su kratke noge (plitko dno)… …   Hrvatski jezični portal

  • nedokaziv — nedokàziv (nedokàžljiv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se ne može potvrditi dokazom, koji se ne može izvesti dokazima [nedokaziva tvrdnja], opr. dokaziv 2. kojemu se ne može dokazati što, koji nije pristupačan razlozima, koji ne prima… …   Hrvatski jezični portal

  • nedokazivost — nedokàzivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što se ne može dokazati ili osobina onoga kojemu se ne može dokazati ETIMOLOGIJA vidi nedokaziv …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”