- dobrodúšje
- -a s (ȗ) redko dobrodušnost: z obraza se mu bere dobrodušje / iz dobrodušja ga je obdržal v službi
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
dobròdūšje — sr, {{c=1}}v. {{ref}}dobrodušnost{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dobrodušje — dobròdūšje sr DEFINICIJA v. dobrodušnost ETIMOLOGIJA vidi dobrodušan … Hrvatski jezični portal
dobròdušnōst — ž osobina onoga koji je dobrodušan; dobroćudnost, dobrodušje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȍbroćūdnōst — ž osobina onoga koji je dobroćudan ili svojstvo onoga što je dobroćudno; dobrodušnost, dobrodušje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dobrodušnost — dobròdušnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je dobrodušan; dobrodušje ETIMOLOGIJA vidi dobrodušan … Hrvatski jezični portal