- divinácija
- -e ž (á) knjiž. vedeževanje, prerokovanje
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
divinacija — divinácija ž DEFINICIJA 1. umijeće proricanja budućnosti ili pogađanja nepoznatog izvanprirodnim sredstvima; gatanje, vračanje 2. obožavanje, divinizacija ETIMOLOGIJA lat. divinatio ≃ divinus: božanski ≃ divus: bog … Hrvatski jezični portal
divinizacija — divinizácija ž DEFINICIJA čin diviniziranja, diviniziranje, obožavanje koga kao božanstva [predati se divinizaciji; uspostaviti divinizaciju]; divinacija ETIMOLOGIJA vidi divinacija … Hrvatski jezični portal
divinizácija — divinizácij|a ž čin diviniziranja, diviniziranje, obožavanje koga kao božanstva, divinacija (2) [predati se ∼i; uspostaviti ∼u] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
divinatoran — dȉvinatōran prid. <odr. rnī> DEFINICIJA koji ima sposobnost predviđanja; gatalački ETIMOLOGIJA vidi divinacija … Hrvatski jezični portal
divinizirati — divinizírati (koga, što) dv. <prez. divinìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. divinìzīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. svrstati/svrstavati koga među božanstva 2. poštivati i obratiti/obraćati se komu kao božanstvu… … Hrvatski jezični portal
divinatóričen — čna o (ọ) pridevnik od divinacija: divinatorična sposobnost … Slovar slovenskega knjižnega jezika