- difamácija
- -e ž (á) knjiž. jemanje ugleda; blatenje, sramotenje
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
difamácija
Look at other dictionaries:
difamácija — ž klevetanje u javnosti, čin javnog ozloglašivanja ili blaćenja neke osobe, djela itd., čin i posljedica difamiranja ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
difamacija — difamácija ž DEFINICIJA klevetanje u javnosti, čin javnog ozloglašivanja ili blaćenja neke osobe, djela itd., čin i posljedica difamiranja ETIMOLOGIJA lat. diffamatio ≃ diffamare: difamirati … Hrvatski jezični portal
difamatorski — difàmātorski pril. DEFINICIJA na način difamatora ETIMOLOGIJA vidi difamacija … Hrvatski jezični portal
difamiran — difàmīrān prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je oklevetan, koji je pretrpio difamiranje ETIMOLOGIJA vidi difamacija … Hrvatski jezični portal
difamirati — difamírati (koga, što) dv. <prez. difàmīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA stvoriti/stvarati oko koga zao glas, ozloglasiti/ozloglašivati, (o)klevetati ETIMOLOGIJA vidi difamacija … Hrvatski jezični portal
difamantan — difàmantan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA kojemu je osnovna odlika blaćenje, klevetanje; klevetnički ETIMOLOGIJA vidi difamacija … Hrvatski jezični portal
difamator — difàmātor (difamȃtor) m DEFINICIJA onaj koji širi difamacije, onaj koji se bavi difamacijama; klevetnik ETIMOLOGIJA vidi difamacija … Hrvatski jezični portal
difamatorski — difàmātorskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na difamatore ETIMOLOGIJA vidi difamacija … Hrvatski jezični portal
