Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
díčiti se — (kim, čim) nesvrš. 〈prez. dîčīm se, pril. sad. čēći se, gl. im. čēnje〉 biti ponosan na koga ili na što; ponositi se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dičiti — díčiti se (kim, čim) nesvrš. <prez. dȋčīm se, pril. sad. čēći se, gl. im. čēnje> DEFINICIJA biti ponosan na koga ili na što; ponositi se ETIMOLOGIJA vidi dika … Hrvatski jezični portal
tvr̀dičiti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 škrtariti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ARAUSIO — Urbs, Episcopatus et Principatus Galliae, in Provincia a Rhodano milliari, et Avenione 3. circiter milliaribus distat. Varia a Veteribus nomina sortita est, Arausio Cavarum, vel secundanorum, Arausica Civitas, et Arausionensis urbs, quô nomine a… … Hofmann J. Lexicon universale
ELEPHAS — I. ELEPHAS Scriptoribus Francicis, pro litui vel tubae specie, crebro usurpatur, Olifant. Sed et laudatur Olao Wormio l. de Cornu aureo p. 27. vetus cantilena Islandica Runica quam sic Latine vertit, Per viginti milliaria Gallica audiebatur sonus … Hofmann J. Lexicon universale
RAB seu RIBI, RABBI et RABBAN — RAB, seu RIBI, RABBI, et RABBAN tituliapud Hebraeos Literatorum Doctorumque, a radice Rabab, i. e. multiplicatus fuit; ut iis denotarentur οἱ πολυμαθέςτατοι, cognitione ac doctrinâ multiplici instructi et prae reliquis eminentes. De his scribunt … Hofmann J. Lexicon universale
dîčan — prid. 〈odr. čnī〉 retor. kojim se može dičiti, koji je na diku … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gı̏zdati se — nesvrš. 〈prez. gîzdām se, pril. sad. ajūći se, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}dotjerivati se (o oblačenju, posebno u nošnji) kititi se, ukrašavati se 2. {{001f}}dičiti se se dotjeranošću i kićenošću 3. {{001f}}hvaliti se, hvastati se; oholiti se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ponositi — ponòsiti se nesvrš. <prez. pònosīm se, pril. sad. sēći se, gl. im. pònošēnje> DEFINICIJA biti ponosan, dičiti se ETIMOLOGIJA po + v. nositi … Hrvatski jezični portal
zvati — zvȁti nesvrš. <prez. zòvēm, imp. zòvi, pril. sad. zòvūći, prid. rad. zvȁo, prid. trp. zvȃn, gl. im. zvȃnje> DEFINICIJA 1. (koga) obraćati se komu imenom ili drugačije s namjerom da dođe ili da bi mu se na što skrenula pozornost; dozivati 2 … Hrvatski jezični portal
