Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
aluminijev — alùmīnijev prid. DEFINICIJA koji sadrži aluminij SINTAGMA aluminijev acetat (CH3COO)3Al, bijeli prah, lako topiv u vodi; vodena otopina stajanjem izlučuje bazični acetat koji se upotrebljava za obloge (Burowa voda); aluminijeva bronca;… … Hrvatski jezični portal
alùmīnijev — prid. koji sadrži aluminij [∼ acetat] ∆ {{001f}}∼a bronca, ∼e legure, ∼i silikati (alumosilikati) kem. većinom bazične soli koje u molekuli sadrže više atoma aluminija nego silicija; glavni su sastavni dio Zemljine kore (glina, kaolin, andaluzit … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
alàun — m kem. kalijev aluminijev sulfat dodekahidrat, bezbojni oktaedarski kristal, topljiv u vodi, sredstvo za stezanje, lijepljenje i dezinfekciju; »kiseli kamen«, kocelj, stipsa ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bèrīl — m 〈G beríla〉 min. berilijev aluminijev silikat, mineral važan za dobivanje berilija, obojene vrste upotrebljavaju se u draguljarstvu (npr. smaragd, akvamarin itd.) ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòrund — m min. mineral velike tvrdoće, aluminijev oksid, bistri primjerci poznati kao dragulji: safir, rubin, topaz, ametist ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tìrkīz — m 〈G tirkíza〉 min. bakrov aluminijev hidroksid fosfat, od plave, zelene, do modre boje, orijentalni kristal iz Irana, veoma cijenjen dragulj; modruljica ✧ {{001f}}fr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tòpaz — m min. aluminijev fluorid silikat, najčešće žute boje, cijenjen kao dragulj ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
silimanit — silimànīt m <G silimaníta> DEFINICIJA min. aluminijev silikat, čest je sastojak metamorfnih stijena; upotrebljava se za izradu obloga otpornih na vatru ETIMOLOGIJA nlat. sili (lium) + (alu)min (um) + it … Hrvatski jezični portal
staurolit — stauròlīt m <G staurolíta> DEFINICIJA min. željezni aluminijev silikat, nastao metamorfozom glinenih škriljevaca ETIMOLOGIJA grč. staurós: kolac; križ + lit1 … Hrvatski jezični portal
spodumen — spodùmen m DEFINICIJA min. litij aluminijev silikat, oblika gigantskih kristala; važan za dobivanje litija; lijepo obojen drži se dragim kamenom ETIMOLOGIJA njem. Spodumen ← grč. spodoúmenos ← spodoȗsthai: izgorjeti do pepela … Hrvatski jezični portal
