zdrúžen

zdrúžen
-žna -o prid. (ú ū) star. pri katerem je udeleženih več ljudi; skupen: opoldne so imeli združni počitek; združno petje zdrúžno prisl.: združno delati; združno sta planila nadenj oba

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • združíti — in zdrúžiti im, tudi zdrúžiti im dov. (ȋ ú ū; ū ȗ) 1. narediti, da pride kaj skupaj, na eno mesto: združiti živali enake starosti; prostorsko združiti obrate v novi stavbi // narediti, da pride kaj skupaj sploh: vlakna združi stroj; s šivanjem… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • Slovene punctuation — Punctuation marks are one or two part graphical marks used in writing, denoting tonal progress, pauses, sentence type (syntactic use), abbreviations, et cetera.Marks used in Slovene include full stops (.), question marks (?), exclamation marks… …   Wikipedia

  • kȍlo — sr 〈G mn kôlā/kolésā〉 1. {{001f}}tehn. predmet u obliku kruga ili kružnice; kolut, kotur [lončarsko ∼] 2. {{001f}}〈G mn kôlā〉 etnol. narodni ples koji najčešće oblikuje krug [igrati ∼; plesati ∼] 3. {{001f}}pren. tko ili što združen ili povezan… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • neòdijēljen — prid. 〈odr. ī〉 koji nije odijeljen; sastavljen, združen, opr. odijeljen …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zdrúžiti — (koga, što) svrš. 〈prez. zdrȗžīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zdrȗžen〉 1. {{001f}}povezati u zajednicu; zbližiti, sprijateljiti 2. {{001f}}spojiti, sastaviti (o organizacijama, udruženjima i sl.) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zdrȗženo — pril. na združen način; zbliženo, spojeno …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zdrȗženōst — ž stanje onoga koji je združen …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ùdrūžen — prid. 〈odr. ī〉 koji je spojen, združen, ujedinjen (o ljudima, organizacijama, naporima, nastojanjima itd.) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • neodijeljen — neòdijēljen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije odijeljen; sastavljen, združen ETIMOLOGIJA ne + v. odijeliti …   Hrvatski jezični portal

  • kolo — kȍlo sr <G mn kȏlā/kolésā> DEFINICIJA 1. tehn. predmet u obliku kruga ili kružnice [lončarsko kolo]; kolut, kotur 2. <G mn kȏlā> etnol. narodni ples koji najčešće oblikuje krug [igrati kolo; plesati kolo] 3. pren. tko ili što združen… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”