- zarubíti
- in zarúbiti -im dov. (ȋ ú) opraviti rubež: zarubiti posestvo, premoženje / zarubiti dolžnika zarúbljen -a -o: zarubljena hiša
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
zarúbiti — (što) svrš. 〈prez. zàrūbīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàrūbljen〉 1. {{001f}}porubiti, obrubiti 2. {{001f}}čemu šiljatom odsjeći vrh, učiniti zarubljenim, odrubiti vrh … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zarubiti — zarúbiti (što) svrš. <prez. zàrūbīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàrūbljen> DEFINICIJA 1. porubiti, obrubiti 2. čemu šiljatom odsjeći vrh, učiniti zarubljenim, odrubiti vrh ETIMOLOGIJA vidi zarub … Hrvatski jezični portal
zarubljívati — (što) nesvrš. 〈prez. zarùbljujēm, pril. sad. zarùbljujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}zarubiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zarubljivati — zarubljívati (što) nesvrš. <prez. zarùbljujēm, pril. sad. zarùbljujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. zarubiti ETIMOLOGIJA vidi zarub … Hrvatski jezični portal
nèzarubljív — a o prid. (ȅ ȋ ȅ í) ki se ne more, ne sme zarubiti: nezarubljivi predmeti … Slovar slovenskega knjižnega jezika