- vindicírati
- -am dov. in nedov. (ȋ) jur. zahtevati vrnitev svoje stvari: vindicirati izgubljeno, ukradeno stvar
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
vindicirati — vindicírati nesvrš. <prez. vindìcīrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. zaštićivati, braniti; opravdavati 2. pravn. tražiti povrat svojih oduzetih stvari ili prava ETIMOLOGIJA njem. vindizieren ← lat. vindicare … Hrvatski jezični portal
vindikacija — vindikácija ž DEFINICIJA 1. pravn. polaganje prava na oduzeto vlasništvo ili na što drugo i traženje povrata oduzetog; zaštićivanje svojih vlasničkih prava 2. osveta, kazna ETIMOLOGIJA vidi vindicirati … Hrvatski jezični portal