- vêselnik
- -a [sǝl tudi sǝu̯] m (ȇ) nar. splavarsko veslo, splavarski drog: z močnimi rokami so vodili veselnike
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
vêselnik
Look at other dictionaries:
vèsēlnīk — m 〈N mn īci〉 1. {{001f}}knjiš. veseljak 2. {{001f}}onaj koji nema razloga za veselje (sa suosjećanjem); siromašak, jadnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
veselnik — vèsēlnīk m <N mn īci> DEFINICIJA 1. knjiš. veseljak 2. onaj koji nema razloga za veselje (sa suosjećanjem); siromašak, jadnik ETIMOLOGIJA vidi veseo … Hrvatski jezični portal
vèsēlnički — pril. kao veselnik, na način veselnika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
veselnički — vèsēlnički pril. DEFINICIJA kao veselnik, na način veselnika ETIMOLOGIJA vidi veseo … Hrvatski jezični portal
veseo — vȅseo prid. <odr. elī> DEFINICIJA 1. koji je prožet veseljem, sklon dobru raspoloženju; radostan, razdragan 2. koji izaziva veselje, koji pobuđuje na veselje 3. sjajan, svijetao, živ, živahan (o bojama, općem dojmu itd.) 4. eufem. koji je… … Hrvatski jezični portal
