- vèleučèn
- -êna -o prid. (ȅ-ȅ ȅ-é) knjiž. zelo učen: veleučen človek / v vljudnostnem nagovoru veleučeni gospod profesor
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
vèleučèn
Look at other dictionaries:
veleučen — veleȕčen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je izuzetnog znanja, izuzetne pameti ETIMOLOGIJA vele + v. učiti, učen … Hrvatski jezični portal
veleučenost — veleùčenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je veleučen ETIMOLOGIJA vidi veleučen … Hrvatski jezični portal
veleùčenōst — ž osobina onoga koji je veleučen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
