- uzímiti
- -im dov. (í ȋ) agr. narediti, da pride kaj v stanje ali v prostor, ki omogoča, da se ohrani čez zimo: uzimiti sadje, zelenjavo; uzimiti v klet; uzimiti na prostem ♦ čeb. uzimiti čebele, panj
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
uzímiti se — svrš. 〈prez. ùzīmīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. ùzīmljen〉 biti obuzet osjećajem hladnoće, drhtanjem od hladnoće, biti izložen utjecaju hladnoće izvan tijela ili padom unutarnje temperature tijela (s lakim drhtanjem ili potrebom za toplijom… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uzímljenje — a s (ȋ) glagolnik od uzimiti: uzimljenje sadja … Slovar slovenskega knjižnega jezika