ustalíti

ustalíti
-ím in ustáliti -im dov., ustálil (ȋ í; á ȃ) narediti, da se kaj več ne spreminja, ne menjava a) glede na položaj, stanje: ustaliti meje / ustaliti notranji položaj države / ustaliti gospodarstvo b) glede na količino, vrednost: ustaliti cene; ustaliti temperaturo v prostoru / ustaliti vrednost denarja c) glede na rabo: ustaliti strokovne izraze; ustaliti pisavo; poimenovanje literarnih tokov se je ustalilo / tako ravnanje skušajo zdaj ustaliti; ta način se je že ustalil č) glede na vsebino, obliko: ustaliti svoje življenje; ustaliti določene oblike vedenja ustalíti se, in ustáliti se 1. prenehati se spreminjati: njegov značaj se še ni ustalil / vreme se je ustalilo // postati trajen: te navade so se ustalile že pred stoletji 2. knjiž. (za stalno) se naseliti: ustalila sta se v dolini ● ekspr. fant je priden delavec, ni se pa še ustalil umiril, uravnovesil; star. v njej se je ustalil nemir postala je stalno nemirna, vznemirjena ustaljèn -êna -o in ustáljen -a -o: ustaljeni izrazi, pojmi; dnevni red je ustaljen; ustaljena navada; ustaljena pravila vedenja ∙ ekspr. življenje je teklo po ustaljenem tiru vsakdanje, brez večjih sprememb ♦ lingv. ustaljena raba besede

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • ustáliti — (što, se) svrš. 〈prez. ùstālīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ùstāljen〉 učiniti da što postane stalno, da ostane stalno, uvesti u stalnu naviku; uobičajiti (se) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ustaliti — ustáliti (što, se) svrš. <prez. ùstālīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùstāljen> DEFINICIJA učiniti da što postane stalno, da ostane stalno, uvesti u stalnu naviku; uobičajiti (se) ETIMOLOGIJA u + v. stati, stalan …   Hrvatski jezični portal

  • ustaljivati — ustaljívati (se) nesvrš. <prez. ustàljujēm (se), pril. sad. ljujūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ustaliti ETIMOLOGIJA vidi ustaliti …   Hrvatski jezični portal

  • báciti — (koga, što) svrš. 〈prez. bȃcīm, pril. pr. īvši, prid. trp. bȃčen〉 1. {{001f}}zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [∼ kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći 2. {{001f}}razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [∼ u zapećak] 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kòrijēnje — sr zb., {{c=1}}v. {{ref}}korijen{{/ref}} ⃞ {{001f}}pustiti ∼ iron. 1. {{001f}}ne znati otići iz posjeta, iz gostiju 2. {{001f}}udomaćiti se, ustaliti se na nekom položaju ili na nekom mjestu, u nekom boravištu itd.; vući ∼ (korijen) (odakle), {{c …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • petrificírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. petrifìcīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. petrifìcīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}pretvoriti/pretvarati u kamen; okameniti/okamenjivati 2. {{001f}}pren. (u)činiti nepromjenljivim,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stabilizírati — (što, se) dv. 〈prez. stabilìzīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje〉 ustaliti/ustaljivati, učvrstiti/učvršćivati, uravnotežiti, ustabiliti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ugnijézditi se — svrš. 〈prez. ùgnijēzdīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. ùgnijēžđen〉 1. {{001f}}ući u gnijezdo, dobro se negdje smjestiti [∼ u krevetu], {{c=1}}usp. {{ref}}gnijezditi se{{/ref}} 2. {{001f}}pren. uvući se u što, ustaliti se negdje, postati domaći …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ustaljívati — (se) nesvrš. 〈prez. ustàljujēm (se), pril. sad. ljujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ustaliti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ùkotviti se — svrš. 〈prez. ùkotvīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. ùkotvljen〉 1. {{001f}}pom. spustiti kotvu na dno; usidriti se 2. {{001f}}pren. naći svoje stalno mjesto [ideja o rasnoj superiornosti solidno se ukotvila u nekim glavama]; ustaliti se …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”