ùspēti se — svrš. 〈prez. ‹spnēm se, pril. pr. ēvši se, imp. ùspni se, prid. rad. ‹speo se, gl. im. uspéće〉 1. {{001f}}dignuti se uvis; popeti se 2. {{001f}}pren. postići kakav položaj, zvanje, postati nešto više … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uspeti — ùspēti se svrš. <prez. ȕspnēm se, pril. pr. ēvši se, imp. ùspni se, prid. rad. ȕspeo se> DEFINICIJA 1. dignuti se uvis; popeti se 2. pren. postići kakav položaj, zvanje, postati nešto više ETIMOLOGIJA uz + v. penjati (peti se) … Hrvatski jezični portal
uspinjati — ùspinjati se nesvrš. <prez. njēm se, pril. sad. njūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. uspeti ETIMOLOGIJA vidi uspeti … Hrvatski jezični portal
uspentrati — uspèntrati se (Ø, uza što) svrš. <prez. ām se, pril. pr. āvši se, prid. rad. uspèntrao se> DEFINICIJA popeti se do vrha čega ili na veću visinu od početne, uspeti se pentrajući se ETIMOLOGIJA vidi uspeti … Hrvatski jezični portal
právda — e ž (ȃ) 1. jur. sodni postopek, s katerim se rešuje civilnopravni spor pred sodiščem: pravda teče; končati, sprožiti, začeti pravdo; zastopati koga v pravdi / delitvena pravda v zvezi z delitvijo skupne stvari ali premoženja; lastninska pravda… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
propásti — pádem dov., stil. propàl propála (á ā) 1. zaradi določenih neugodnih razmer izgubiti za obstajanje nujno potrebne lastnosti: če se hiša ne popravlja, propade / bojijo se, da bo ta živalska vrsta propadla izumrla / marsikatera civilizacija je že… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dı̏gnuti — (dı̏ći) (koga, što, se) svrš. 〈prez. dı̏gnēm (se), pril. pr. dı̏gnūvši/dı̏gāvši (se), imp. dı̏gni (se), aor. dı̏gnuh/dı̏goh (se), prid. rad. dı̏gnuo/dı̏gao (se), prid. trp. dı̏gnūt〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}pomaknuti iz nižeg položaja na … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàjahati — (na, koga, na što, se) svrš. 〈prez. nàjašēm (se), pril. pr. āvši (se), prid. rad. nàjahao (se)〉 1. {{001f}}(na što) a. {{001f}}uspeti se na jahaću životinju; zajahati b. {{001f}}poklopiti, naleći na što 2. {{001f}}(na koga) nastojati od koga što… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osvòjiti — (koga, što) svrš. 〈prez. òsvojīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òsvojen〉 1. {{001f}}zauzeti čije teritorije 2. {{001f}}pronaći neotkrivene ili malo poznate predjele 3. {{001f}}uspeti se na vrh najviših planina 4. {{001f}}spustiti se u velike dubine… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prijéstō — (prijéstol) m, {{c=1}}v. {{ref}}prijestolje{{/ref}} ⃞ {{001f}}izgubiti ∼ prestati vladati; stupiti (doći, sjesti, popeti se, uspeti se) na ∼; svrgnuti (skinuti) s ∼la lišiti vlasti; zauzeti ∼ početi vladati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika