- svojeglávost
- -i ž (ā) lastnost svojeglavega človeka: očital ji je svojeglavost / vse to dela iz svojeglavosti
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
svojèglavōst — ž osobina onoga koji je svojeglav; tvrdoglavost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svojeglavost — svojèglavōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je svojeglav; tvrdoglavost ETIMOLOGIJA vidi svojeglav … Hrvatski jezični portal
mùšica — mùšic|a ž 〈G mn mȕšīcā〉 1. {{001f}}dem. od muha 2. {{001f}}(ob. mn) hir, svojeglavost, kapric [imati ∼e u glavi] 3. {{001f}}dio vatrenog oružja (na vrhu cijevi), služi za nišanjenje 4. {{001f}}rib. vrsta mamca na koji se lovi riba [loviti na ∼u; … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tvrdòglavōst — ž 1. {{001f}}svojstvo i držanje onoga koji je tvrdoglav, krajnja nepopustljivost; svojeglavost, upornost [magareća ∼] 2. {{001f}}tvrdoglav postupak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
renitencija — renitèncija ž DEFINICIJA uporno ostajanje pri svome stavu, krajnja nepopustljivost; tvrdoglavost, zadrtost, svojeglavost ETIMOLOGIJA vidi renitentan … Hrvatski jezični portal
mušica — mùšica ž <G mn mȕšīcā> DEFINICIJA 1. dem. od muha 2. (ob. mn) hir, svojeglavost, kapric [imati mušice u glavi] 3. dio vatrenog oružja (na vrhu cijevi), služi za nišanjenje 4. rib. vrsta mamca na koji se lovi riba [loviti na mušicu; loviti… … Hrvatski jezični portal
opstinacija — opstinácija ž DEFINICIJA stanje onoga koji uporno ostaje pri svome; svojeglavost, tvrdoglavost, upornost, nepokolebljivost ETIMOLOGIJA vidi opstinantan … Hrvatski jezični portal
tvrdoglavost — tvrdòglavōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. svojstvo i držanje onoga koji je tvrdoglav, krajnja nepopustljivost; svojeglavost, upornost [magareća tvrdoglavost] 2. tvrdoglav postupak ETIMOLOGIJA vidi tvrdoglav … Hrvatski jezični portal
samoglávnost — i ž (ā) star. svojeglavost, trmoglavost: naveličal se je njene samoglavnosti in togote / odgovoril je z nejevoljno samoglavnostjo … Slovar slovenskega knjižnega jezika
samoglávost — i ž (ā) star. svojeglavost, trmoglavost: podpihoval je njeno samoglavost in ošabnost; ženska samoglavost … Slovar slovenskega knjižnega jezika