- sváditi
- -im nedov. (á ȃ) nar. vzhodno jeziti: otroci me svadijo; to me svadi
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
svaditi — svȁditi [b] (I)[/b] (koga, što, se) nesvrš. <prez. īm (se), pril. sad. svȁdēći (se), gl. im. svȁđēnje> DEFINICIJA 1. (koga, što) izazvati svađu između drugih; posvaditi, svađati 2. (se), v. svađati ETIMOLOGIJA vidi svađa … Hrvatski jezični portal
svaditi — svȁditi[b] (II)[/b] (se, koga) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. svȁđen> DEFINICIJA reg. posvaditi ETIMOLOGIJA vidi svađa … Hrvatski jezični portal
svȁđati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}svaditi{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svađati — svȁđati (koga, što) nesvrš. <prez. ām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. svaditi ETIMOLOGIJA vidi svađa … Hrvatski jezični portal
svađati — svȁđati se (s kim) nesvrš. <prez. ām se, pril. sad. ajūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA sudjelovati u svađi, biti u svađi, svaditi se ETIMOLOGIJA vidi svađa … Hrvatski jezični portal