- sufíks
- -a m (ȋ) lingv. besedotvorno obrazilo, ki se postavi za podstavo tvorjene besede; pripona: slabšalni pomen sufiksa -uh
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
sufíks
Look at other dictionaries:
sùfiks — m 〈G mn s‹fīksā/ kāsā〉 gram. dio riječi koji se dodaje osnovi i kojim riječ završava i dobiva novo, potpuno značenje [glod(ati) + avac {{tag1=2}}→ {{/tag1}}glodavac]; tvorbeni morfem; nastavak, dometak ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sufiks — sùfiks m <G mn sȕfīksā/ kāsā> DEFINICIJA gram. dio riječi koji se dodaje osnovi i kojim riječ završava i dobiva novo, potpuno značenje; tvorbeni morfem [glod (ati) + avac ← glodavac]; nastavak, dometak ETIMOLOGIJA lat. suffixus: nadodan ←… … Hrvatski jezični portal
sufiks — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. mnż I, D. u, Mc. sufikssie, jęz. {{/stl 8}}{{stl 7}} cząstka słowotwórcza wyrazu występująca po rdzeniu; przyrostek <łac.> {{/stl 7}} … Langenscheidt Polski wyjaśnień
sufiks — m IV, D. u, Ms. sufikssie; lm M. y jęz. «cząstka słowotwórcza występująca w formacjach słowotwórczych po rdzeniu, np. jeździ ec, biał ość; przyrostek» ‹łac.› … Słownik języka polskiego
tvòrba — ž 〈G mn tvórbā/ ī〉 1. {{001f}}tvorenje, građenje, stvaranje, nastajanje, postanak 2. {{001f}}tvorevina 3. {{001f}}lingv. jezična pojava kojom u jeziku nastaju nove riječi na osnovi rječničkog blaga ∆ {{001f}}prefiksalna ∼ lingv. tvorba prefiksima … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tvorba — tvòrba ž <G mn tvórbā/ ī> DEFINICIJA 1. tvorenje, građenje, stvaranje, nastajanje, postanak 2. tvorevina 3. lingv. jezična pojava kojom u jeziku nastaju nove riječi na osnovi rječničkog blaga SINTAGMA prefiksalna tvorba lingv. tvorba… … Hrvatski jezični portal
disjùnkcija — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}razdvajanje; razdruživanje b. {{001f}}ono što je protivno, opreka 2. {{001f}}log. logička operacija koja izjavama A i B pridružuje izjavu »A ili B«; dobivena izjava je lažna samo ako su A i B obje lažne 3. {{001f}}lingv.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prèfiks — m 〈G mn kāsā/prȅfīksā〉 gram. jezični element koji se uspostavlja kao prednji dio riječi i čini s njom novu cjelinu [za + raditi {{tag1=2}}→{{/tag1}} zaraditi]; predmetak, {{c=1}}usp. {{ref}}sufiks{{/ref}} ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìzam — ìz|am m 〈G ìzma, N mn ìzmi, G ìzāmā, sufiks osamostaljen i poimeničen〉 razg. neki smjer, pravac itd. kad se ne imenuje pojedinačno [on je slikao po svome i nije slijedio sve te brojne ∼me koji su se smjenjivali za njegova života] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ı̏storēdan — ı̏storēd|an prid. 〈odr. dnī〉 1. {{001f}}koji pripada istom redu, poretku, koji je iste razine (o činjenicama, pojmovima i sl.) 2. {{001f}}koji stoji u istom redu (gimnastičari u vrsti) ∆ {{001f}}∼ni pojam lingv. pojam koji se, u kojem… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
