- strújiti
- -im nedov. (ú ȗ) knjiž. teči, pretakati se: po dolini struji potok; proučevati, kako struji zrak v jami / po žilah struji kri ● knjiž. okrog njih je strujilo bujno življenje je bilo
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
strujiti — strújiti (strújati) (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. jēći, gl. im. jānje> DEFINICIJA 1. kretati se u nekom smjeru (o vodi, zraku) 2. kretati se u nekom smjeru (o ljudima) 3. pren. širiti se na sve strane (o zvuku, mirisu, glasovima i sl.)… … Hrvatski jezični portal
strújati — (strújiti) (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. jēći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}kretati se u nekom smjeru (o vodi, zraku) [»I osjećam u sebi gdje struje šumne rijeke« V. Nazor] 2. {{001f}}kretati se u nekom smjeru (o ljudima) 3. {{001f}}pren. širiti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȗći — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. vúčem (se), pril. sad. vúkūći (se), imp. vúci (se), prid. rad. vȗkao/vȗkla (se) ž, prid. trp. vùčen, gl. im. vúčēnje〉 1. {{001f}}(što, koga) povlačiti ne odvajajući od površine [∼ po zemlji; ∼ po vodi] 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
strujanje — strújānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. strujiti (strujati) 2. fiz. gibanje čestica kapljevina i plinova [vrtložno strujanje; slojevito strujanje] 3. premještanje čestica ili svojstava [strujanje elektriciteta; toplinsko strujanje]… … Hrvatski jezični portal
vući — vȗći (se) nesvrš. <prez. vúčem (se), pril. sad. vúkūći (se), imp. vúci (se), prid. rad. vȗkao/vȗkla (se) ž, prid. trp. vùčen, gl. im. vúčēnje> DEFINICIJA 1. (što, koga) povlačiti ne odvajajući od površine [vući po zemlji; vući po vodi] 2.… … Hrvatski jezični portal
strújenje — a s (ū) glagolnik od strujiti: strujenje vode, zraka / strujenje mišljenja … Slovar slovenskega knjižnega jezika