- čínjenica
- -e ž (ȋ) zastar. dejstvo, fakt: za dokaz je treba činjenic
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
čínjenica
Look at other dictionaries:
činjenica — čȉnjenica ž DEFINICIJA ono što je iskustvom potvrđeno da postoji ili da se događa [nepobitna činjenica]; fakat FRAZEOLOGIJA činjenica je da... (u dijaloškoj situaciji ili kao uvod u izlaganje ili zaključak koji slijedi nakon što se ono što se… … Hrvatski jezični portal
konjùnkcija — ž 1. {{001f}}istodobno zbivanje dvaju događaja, procesa i sl.; podudarnost 2. {{001f}}a. {{001f}}lingv. odnos povezivanja dvaju pojmova da bi se napravio treći, i to tako da se spoje sadržaji polaznih pojmova [formalna činjenica + pravna… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pseudočinjenica — pseudočìnjenica ž DEFINICIJA privid činjenice, lažna predodžba o činjenici, činjenica kao laž, lažna činjenica ETIMOLOGIJA pseudo + v. činjenica … Hrvatski jezični portal
konjunkcija — konjùnkcija ž DEFINICIJA 1. istodobno zbivanje dvaju događaja, procesa i sl.; podudarnost 2. a. lingv. odnos povezivanja dvaju pojmova da bi se napravio treći, i to tako da se spoje sadržaji polaznih pojmova [formalna činjenica + pravna činjenica … Hrvatski jezični portal
činjeničnost — čȉnjeničnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA ukupnost činjenica; djelovanje činjenica u ukupnosti; fakticitet ETIMOLOGIJA vidi činjenica … Hrvatski jezični portal
činjenički — čȉnjenički pril. DEFINICIJA 1. pomoću činjenica 2. držeći se golih činjenica (bez promišljanja i osmišljavanja) ETIMOLOGIJA vidi činjenica … Hrvatski jezični portal
bı̏ti — bı̏ti1 dv. (pomoćni gl.) 〈prez. supl. jèsam, enkl. obl. sam, zanijekani obl. nísam/nijésam jez. knjiž. ekspr., impf. bı̏jāh/bjȅh, aor. bı̏h, pril. sad. bȕdūći, pril. pr. bîvši, prid. rad. bı̏o/bíla ž〉 1. {{001f}}kao spona imenskog predikata… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dátōst — ž fil. činjenica od koje se polazi u razmatranju, činjenica ili ideja pomoću koje se mogu razmatrati druge činjenice i ideje; danost [riječ je ∼ gramatike] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fȁkat — fȁkat1 (fȁkt) 1. {{001f}}m 〈G kta, N mn fȁkti, G fàkātā〉 razg. činjenica, činjenično stanje, ob. {{001f}}u: [to je ∼ = to je činjenica; to su fakti = to su činjenice]; fakt 2. {{001f}}čest. (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nepóstojānje — sr 1. {{001f}}činjenica da čega nema; nemanje [∼ dobre volje] 2. {{001f}}činjenica da što ne postoji [∼ vukodlaka] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
