- stipulírati
- -am dov. in nedov. (ȋ) jur. določiti s pogodbo: stipulirati dogovor
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
stipulírati
Look at other dictionaries:
stipulirati — stipulírati dv. <prez. stipùlīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA sporazumno što odrediti/određivati; ugovoriti/ugovarati, uglaviti ETIMOLOGIJA njem. stipulieren ← lat. stipulari … Hrvatski jezični portal
stipulacija — stipulácija ž DEFINICIJA pravn. u rimskom pravu strogi formalistički usmeni ugovor; osnova obligacijskog (obveznog) prava ETIMOLOGIJA vidi stipulirati … Hrvatski jezični portal
stipulator — stipùlātor (stipulȃtor) m DEFINICIJA pravn. onaj koji se obvezao stipulacijom, ugovorni vjerovnik ETIMOLOGIJA vidi stipulirati … Hrvatski jezični portal
restipulacija — restipulácija ž DEFINICIJA uzajamna obveza, dužnost koja se mora izvršiti ETIMOLOGIJA lat. restipulatio ≃ re + v. stipulirati, stipulacija … Hrvatski jezični portal
