- sôbica
- -e ž (ó) manjšalnica od soba: stanovati v podstrešni sobici / opremljena samska sobica
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
sobica — sȍbica ž DEFINICIJA dem. od soba SINTAGMA djevojačka sobica sobica, ob. uz kuhinju, u stanovima i kućama nekadašnje gradnje u kojoj su nekoć spavale kućne pomoćnice ETIMOLOGIJA vidi soba … Hrvatski jezični portal
šóbica — e ž (ọ) nav. ekspr. manjšalnica od šoba: dojenčkov obraz s šobico / otrok je nabiral šobico / povešena šobica / dekle je imelo lepe rdeče šobice … Slovar slovenskega knjižnega jezika
pôrta — ž 1. {{001f}}vrata (naročito crkvena); dveri 2. {{001f}}sobica za vratara (portira) na ulazu u poduzeća, ustanove itd.; vratarnica, portirnica 3. {{001f}}anat. vrata, ulaz (npr. mjesto ulaza krvnih žila u neki organ) ∆ {{001f}}Visoka Porta pov.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȍbica — ž dem. od soba ∆ {{001f}}djevojačka ∼ sobica, ob. uz kuhinju, u stanovima i kućama nekadašnje gradnje u kojoj su nekoć spavale kućne pomoćnice … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kamarila — kamarìla ž <G mn kamarílā> DEFINICIJA klika, skupina koja oko nekog moćnog čovjeka intrigama usmjerava javne poslove u svoju korist [dvorska kamarila] ETIMOLOGIJA fr. camarilla ← šp.: sobica, usp. kabinet ← camara: soba … Hrvatski jezični portal
porta — pȏrta ž DEFINICIJA 1. vrata (naročito crkvena); dveri 2. sobica za vratara (portira) na ulazu u poduzeća, ustanove itd.; vratarnica, portirnica 3. anat. vrata, ulaz (npr. mjesto ulaza krvnih žila u neki organ) SINTAGMA Visoka Porta pov.… … Hrvatski jezični portal
camera — camera1 (izg. kȁmera) ž DEFINICIJA reg. soba SINTAGMA camera di suoga (izg. camera di suȏga) reg. soba ili sobica u kojoj se drži alat, sredstva za čišćenje, krupnije posuđe koje se samo povremeno upotrebljava i sl.; spremište, kamarin,… … Hrvatski jezični portal
ćiler — ćìler (kìler, kìjer) m DEFINICIJA reg. ostava, sobica za hranu, usp. špajza ETIMOLOGIJA tur. kiler, kilar ← lat. cellarium … Hrvatski jezični portal
ljúbek — bka o prid., ljúbkejši (ū) ki daje zaradi svoje prikupnosti, lahkotnosti, nežnosti prijeten videz: ljubek otrok; ljubek psiček; dekle je zelo ljubko / ljubka oblekica / ekspr. ljubke jamice na licih ● zastar. ljubko vino okusno, dobro ljúbko… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
samostánski — a o prid. (ȃ) nanašajoč se na samostan: samostanski brat; samostanski predstojnik; član samostanskega reda; samostanski vratar / samostanska vzgoja; samostansko življenje / samostanski hodniki; samostanski vrt / samostanska celica; samostanska… … Slovar slovenskega knjižnega jezika