- slúženje
- -a s (ú) glagolnik od služiti: nezakonito služenje in bogatenje / služenje narodnim koristim / med služenjem vojaškega roka je opravil vozniški izpit
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
slúženje
Look at other dictionaries:
doslužíti — in doslúžiti im dov. (ȋ ú) 1. končati služenje: doslužil sem; doslužiti kadrovski rok, vojaščino / pri tem gospodarju je hitro doslužil // ekspr. dotrajati: stroj je doslužil; čevlji so doslužili 2. dopolniti služenje: doslužiti mora, kar mu… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dvojèzičnōst — ž 1. {{001f}}osobina onoga koji je dvojezičan 2. {{001f}}znanje dvaju jezika ili istovremeno služenje dvama jezicima, od kojih je jedan obično materinski, a drugi izvanobiteljski, {{c=1}}usp. {{ref}}bilingvizam{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glagòljāškī — glagòljāšk|ī prid. koji se odnosi na glagoljaše ∆ {{001f}}∼o bogoslužje pov. služenje vjerskih obreda na staroslavenskom jeziku … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nájamnīk — m 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}vojnik koji ugovara služenje za novac, koji je unajmljen, najmljen; plaćenik 2. {{001f}}onaj koji je najmljen, najmljeni radnik, {{c=1}}usp. {{ref}}najmljenik{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nôrma — nôrm|a ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}pravilo, propis, obrazac, kriterij prema kojem se određuje kako bi nešto trebalo biti [pravna ∼a; moralna ∼a] 2. {{001f}}lingv. ukupnost leksičkih, gramatičkih i pravopisnih propisa za pravilno služenje jezikom… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odslúžiti — (što) svrš. 〈prez. òdslūžīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òdslūžen〉 1. {{001f}}izvršiti do kraja služenje čega, npr. vojnog roka 2. {{001f}}razg. prestati služiti kome, ne biti za upotrebu, izrabiti se [odslužio svoje nije više ni za što, ne služi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stenògraf — m (stenògrafkinja ž) onaj koji je osposobljen za služenje stenografijom … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
upotrijébiti — upotrijébi|ti (što) svrš. 〈prez. upòtrijēbīm, pril. pr. īvši, prid. trp. upòtrijēbljen〉 1. {{001f}}a. {{001f}}prouzročiti da što djeluje ili služi svrsi [∼ti nož] b. {{001f}}uzeti za služenje ili službu 2. {{001f}}postupati s kim na poseban način … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȕpotreba — ȕpotreb|a ž primjenjivanje čega s određenom svrhom, služenje za što [jednokratna ∼a; ∼a sile; višekratna ∼a; izvan ∼e; za osobnu ∼u]; primjena, upotrebljavanje, uporaba, poraba ⃞ {{001f}}izbaciti (izići) iz ∼e prestati primjenjivati, ne… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvȕkopīs — m konstr. neol. knjiš. riječ koja se pojavila kao naslov nekih snimljenih proznih tekstova (romana i sl.) namijenjenih slušanju i onima kojima je otežano ili nemoguće služenje vidom (slijepima) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
