slabìč

slabìč
-íča m (ȉ í) 1. nav. ekspr. neodločen, omahljiv človek: on sploh ni mož, ampak navaden slabič; vsi so ga imeli za slabiča 2. knjiž. slaboten človek: slabiči težkega dela niso zmogli ◊ čeb. čebelja družina, ki ima malo čebel in zalege

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • slàbīć — m 〈G slabíća〉 slab, neotporan čovjek (ob. moralno) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • slabić — slàbīć m <G slabíća> DEFINICIJA slab, neotporan čovjek (ob. moralno) ETIMOLOGIJA vidi slab …   Hrvatski jezični portal

  • slabčè — éta m (ȅ ẹ) knjiž. slabič: fant je navaden slabče éta s (ȅ ẹ) knjiž. slabič: bil je nebogljeno slabče …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • zmenè — éta m (ȅ ẹ) slabš. ničvreden človek, slabič: on je navaden zmene / kot psovka prekleti zmene éta s (ȅ ẹ) slabš. 1. bitje s prirojeno telesno napako, posebnostjo: njen sin je zmene / skotilo se je zmene 2. ničvreden človek, slabič: namesto… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • beskičmènjāk — m 〈G beskičmenjáka, N mn beskičmenjáci〉 1. {{001f}}〈mn〉 zool. razg., {{c=1}}v. {{ref}}beskralješnjaci{{/ref}} 2. {{001f}}pejor. onaj koji nema kičmu, koji je beskarakteran; beznačajnik, gmizavac, onaj koji nema ponosa, poltron, slabić …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gùzica — gùzic|a ž vulg. 1. {{001f}}dio tijela na kome se sjedi; stražnjica, rit, dupe, kanta 2. {{001f}}pejor. onaj koji je slaba karaktera; slabić, povodljivac [čuvati svoju ∼u ne htjeti se izložiti neprilikama ili opasnostima] 3. {{001f}}razg. dio… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • marionèta — ž 1. {{001f}}lutka koju pokreće čovjek na različite načine i s kojom se igra u kazalištu lutaka; lutka 2. {{001f}}pren. pejor. onaj kojim tko drugi upravlja jer nema svojih načela ni svoje volje; slabić ✧ {{001f}}fr …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȅtlja — pȅtlj|a ž 〈G mn tāljā/ ī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}svaki od čvorova koji se pravi od niti (konca, vune itd.) pri pletenju; očica b. {{001f}}veća ili manja očica načinjena od uzice, užeta, konca i sl. kao kod pletenja; za pričvršćivanje i sl. c.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • čȍvjek — m 〈V čȍvječe, N mn ljȗdi; u nazivu biljke bijeli čovjek, mn bijêlī čòvjeci, G ljúdī, D L I mn ljúdima〉 1. {{001f}}antrop. najrazvijenije živo biće na Zemlji (Homo sapiens) 2. {{001f}}odrastao pripadnik bilo koje rase ili spola 3. {{001f}}potpuna …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šónjo — m 〈G ē〉 pejor. onaj koji je povodljiv; slabić, mlakonja, mekušac, šmokljan, šonje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”