- sklánja
- -e ž (ȃ) knjiž. sklanjatev: sklanja samostalnikov
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
sklánjati — am nedov. (ȃ) 1. premikati zgornji del česa navzdol, proti tlom: sklanjati in vzravnavati glavo, hrbet / sklanjal je glavo in poslušal; sklanjati glavo nad šopkom ∙ knjiž. spoštljivo sklanjam glavo pred takim človekom izkazujem mu čast,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
djèca — djèc|a sr 〈G djècē, V djȅco〉 zb., {{c=1}}v. {{ref}}dijete {{/ref}} (sklanja se kao im. žena u jednini) [dobra ∼a; dobroj ∼i] ∆ {{001f}}∼a cvijeća naziv za mladiće i djevojke duge kose, nesvakidašnje odjeće, zalagali su se za prestanak rata u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gȁzda — m 〈G mn gȃzdā/ ī〉 (uz vlastito ime, ob. se ne sklanja) 1. {{001f}}gospodar, vlasnik, posjednik [∼ imanja] 2. {{001f}}dobrostojeći, imućan čovjek (ob. na selu) 3. {{001f}}razg. poslodavac, šef (ob. obrtnik) ⃞ {{001f}}biti svoj ∼ biti svoj gospodar … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jednìna — ž 〈G mn jednínā〉 gram. gramatička kategorija broja koja označuje jediničnost čega ili ukupnost od više neindividualiziranih jedinica ili jedinki (tele jd prema telad zb. sklanja se kao jednina); singular, opr. množina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plȁndīšte — sr sjenovito mjesto gdje se stoka sklanja kad sunce pripeče, ob. stabla ili gaj na planini; plandovište … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
remíza — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}spremište za kola i poljoprivredne sprave; kolnica b. {{001f}}tramvajsko spremište 2. {{001f}}gustiš u koji se divljač sklanja od nepogoda; branjevina ✧ {{001f}}njem. ← fr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rèzērva — rèzērv|a ž 〈G mn ī〉 1. {{001f}}(∅, čega) količina čega sačuvana za posebnu namjenu ili kasniju uporabu [∼a hrane]; zaliha, pričuva 2. {{001f}}(prema čemu) pren. sumnja, sumnjičavost [izraziti ∼u; ostati u ∼i]; uzdržanost, nepovjerenje, oprez 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sklȍnīšte — sr 1. {{001f}}mjesto gdje se sklanja, zaštićuje (od bombardiranja, nepogode i sl.); zaklon 2. {{001f}}utočište … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zbîrnī — zbîrn|ī prid. koji se odnosi na zbir ∆ {{001f}}∼a imenica imenica koja oblikom što se sklanja kao jednina označava skup više neizbrojivih ili neindividualiziranih jedinki [braća, cvijeće, telad] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùkrāj — (čega, ∅) prij. pril. na krajnjem dijelu čega u smislu strana, ondje gdje ne smeta i gdje se sklanja, ondje gdje što nije na putu, sa strane, po strani [stavi to ∼ sobe; umjesto da ljudi kažu što misle, oni stražnjicom ∼; skloni to ∼] ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika