- sámovladár
- -ja m (ȃ-á) knjiž. oblastnik, ki ima neomejeno, samovoljno oblast; samodržec: volja samovladarja je bila takrat zakon
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
sámovladár
Look at other dictionaries:
samovlàdār — m 〈G samovladára〉 onaj koji uzurpira svu vlast, sve ovlasti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samovladar — samovlàdār m <G samovladára> DEFINICIJA onaj koji uzurpira svu vlast, sve ovlasti ETIMOLOGIJA vidi samovlada … Hrvatski jezični portal
tiranin — tìranin m <N mn tìrani> DEFINICIJA 1. pol. vladar koji vlada samovoljno, nasilnički; despot 2. pol. onaj koji grubo primjenjuje vlast ne obazirući se na zakone ili se grubo odnosi prema nižima i mlađima 3. pren. okrutan, nemilosrdan,… … Hrvatski jezični portal
Akcij — Ȁkcīj m DEFINICIJA pov. mjesto pomorske bitke između Oktavijana (kasnijeg cara Augusta) i Antonija (31. pr. Kr.), pobjedom Oktavijan postaje samovladar … Hrvatski jezični portal
sámovladaríca — e ž (ȃ í) ženska oblika od samovladar: državi je vladala samovladarica … Slovar slovenskega knjižnega jezika
