- sámostojèč
- -éča -e prid. (ȃ-ȅ ȃ-ẹ́) navadno v zvezi s hiša ki stoji sam, se ne dotika druge stavbe: graditi samostoječe in vrstne hiše
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
samostòjēćī — samostòjēć|ī prid. koji je takav da sam stoji, bez oslonca ili oslanjanja na što drugo u konstrukciji ∆ {{001f}}∼a tehnika kućanski aparati koji se postavljaju kao samostalni komadi pokućstva (hladnjaci, zamrzivači, škrinje, štednjaci) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika