Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
rùševina — ž 1. {{001f}}〈ob. mn〉 ostaci srušene građevine; razvalina 2. {{001f}}pren. fizički i duhovno propala, oronula osoba … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ruševina — rùševina ž DEFINICIJA 1. (ob. mn) ostaci srušene građevine; razvalina 2. pren. fizički i duhovno propala, oronula osoba ETIMOLOGIJA vidi rušiti … Hrvatski jezični portal
rúševina — e ž (ú) star. ruša: kolesa so se pogrezala v mehko ruševino … Slovar slovenskega knjižnega jezika
bùldožer — m 1. {{001f}}tehn. stroj koji služi za iskop, otkopavanje ruševina, uklanjanje prepreka i snijega, poravnavanje zemlje i ostalog rastresitog materijala; rovokopač, jaružalo, rovač, bager 2. {{001f}}pren. prodorna osoba, velike energije koja se ne … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cȑkvīšte — sr zemlja oko crkve, okolina crkve (u funkciji ili ruševina, ostatak crkve); crkvina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòdor — m ekspr. jez. knjiž. ruina, ruševina staroga grada, zamka, crkve i druge stare građevine tvrde gradnje [∼e gledaš: svud raka za grobom/I krvavijeh rana brazgotine/Na t’jelu ove naše domovine] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòdrtina — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}pejor. ružan dio čega srušenog; ruševina, razvalina (kuće, tvrđave i sl.), drtina b. {{001f}}trup, korito napuštenog broda 2. {{001f}}pejor. koji je oronuo, onemoćao (o osobi) [∼ od čovjeka] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ruìna — ž 1. {{001f}}〈ob. mn〉 knjiš. razvalina, ruševina 2. {{001f}}pren. onaj koji je propala zdravlja, potpuno oronuo [∼ od čovjeka] ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ràzvalina — ž 〈ob. mn〉 ostaci građevine, grada, crkve, mosta, zidina; ruina, ruševina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zàrušiti se — svrš. 〈prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. zàrušen〉 djelomično se srušiti, u jednom dijelu postati ruševina; urušiti se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
