- restitúcija
- -e ž (ú) knjiž. vrnitev, povrnitev: zahtevati restitucijo arhivskega gradiva
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
restitúcija — ž 1. {{001f}}vraćanje čega u prijašnje stanje; obnova, obnavljanje 2. {{001f}}pravn. a. {{001f}}čin vraćanja imovine pravom vlasniku b. {{001f}}čin nadoknade za gubitak, štetu, bolest ili ozljedu 3. {{001f}}biol. oblik regeneracije, obnavljanje… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
restitucija — restitúcija ž DEFINICIJA 1. vraćanje čega u prijašnje stanje; obnova, obnavljanje 2. pravn. a. čin vraćanja imovine pravom vlasniku b. čin nadoknade za gubitak, štetu, bolest ili ozljedu 3. biol. oblik regeneracije, obnavljanje pojedinog… … Hrvatski jezični portal
tvȃran — tvȃr|an prid. 〈odr. rnī〉 koji se odnosi na tvar [∼ni dokaz]; materijalan, fizički, stvaran ∆ {{001f}}∼na restitucija povrat, vraćanje imovine u obliku u kojem je bila oduzeta … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tvaran — tvȃran prid. <odr. rnī> DEFINICIJA koji se odnosi na tvar; materijalan, fizički, stvaran SINTAGMA tvarna restitucija povrat, vraćanje imovine u obliku u kojem je bila oduzeta ETIMOLOGIJA vidi tvoriti … Hrvatski jezični portal