- raznosíti
- -nósim dov., raznóšen (ȋ ọ́) z nošenjem, prenašanjem narediti, da pride kaj na več mest: raznositi pisma / ptice raznosijo seme po gozdu
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
raznosíti
Look at other dictionaries:
raznòsiti — (koga, što) nesvrš. 〈prez. ràznosīm, pril. sad. ràznosēći, gl. im. ràznošēnje〉, {{c=1}}v. {{ref}}raznijeti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
raznositi — raznòsiti (koga, što) nesvrš. <prez. ràznosīm, pril. sad. ràznosēći, gl. im. ràznošēnje> DEFINICIJA v. raznijeti ETIMOLOGIJA vidi raznijeti … Hrvatski jezični portal
dobošáriti — (što) nesvrš. 〈prez. dobòšārīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 pejor. raznositi priče o čemu, govoriti svakom ono o čemu bi se moralo šutjeti; telaliti, trubiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fúrati — (se) nesvrš. 〈prez. fȗrām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 reg. 1. {{001f}}(se) voziti se, prevoziti se nekim prijevoznim sredstvom [∼ vlakom] 2. {{001f}}(što) nositi [∼ pakete; ∼ teret] 3. {{001f}}žarg. a. {{001f}}odijevati se [∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prepoizodnòsiti — (što) nesvrš. 〈prez. prepoizòdnosīm, pril. sad. prepoizòdnosēći, gl. im. prepoizòdnošēnje〉 jez. knjiž. neob. ekspr. odnositi na sve strane, raznositi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trúbiti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. bēći, gl. im. bljēnje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}davati zvučne signale trubom na vozilu b. {{001f}}pejor. razg. svirati trubu 2. {{001f}}razg. (u šali) proizvoditi zvuk sličan zvuku trube (u prehladi i sl.) 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ústa — úst|a sr pl. tantum 〈G ústā〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na ∼a; od ∼a do ∼a; otvorenih ∼a] b. {{001f}}takav otvor zajedno s vanjskim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
usta — ústa sr pl. tantum <G ústā> DEFINICIJA 1. anat. a. duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na usta; od usta do usta; otvorenih usta; baciti u usta, razg. usput pojesti,… … Hrvatski jezični portal
trubiti — trúbiti (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. bēći, gl. im. bljēnje> DEFINICIJA 1. a. davati zvučne signale trubom na vozilu b. pejor. razg. svirati trubu 2. razg. (u šali) proizvoditi zvuk sličan zvuku trube (u prehladi i sl.) 3. pejor. a.… … Hrvatski jezični portal
verbigeracija — verbigerácija ž DEFINICIJA psih. pat. simptom duševnog poremećaja kada se stereotipno i besmisleno ponavljaju riječi, stihovi, rečenice itd. ETIMOLOGIJA lat. verbigerare: brbljati, razgovarati ← verbum: riječ + gerere: raznositi … Hrvatski jezični portal
