- čáranje
- -a s (ȃ) glagolnik od čarati: verjeli so, da ima moč čaranja
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
čáranje
Look at other dictionaries:
màgija — (màđija) ž 1. {{001f}}bavljenje tajanstvenim, natprirodnim, očaravajućim moćima i silama; čaranje 2. {{001f}}takva sila ili moć [∼ glume] ∆ {{001f}}bijela ∼ postupci (molitve, bajanje), obredi zazivanja dobra i pobijede nad zlom, opr. crna… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȁznovjērje — sr vjerovanje u djelovanje racionalno neobjašnjivih sila, magiju, čaranje ili u pripisane moći znakovima, obrambenim postupcima i sl. (npr. u nesretni broj 13, crnu mačku i sl.); praznovjerica, praznovjernost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vrȁdžbina — ž ono što izvodi vrač; vračanje, čaranje, vračarija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
magija — màgija ž DEFINICIJA 1. bavljenje tajanstvenim, natprirodnim, očaravajućim moćima i silama; čaranje, mađija 2. takva sila ili moć [magija glume] SINTAGMA bijela magija postupci (molitve, bajanje), obredi zazivanja dobra i pobjede nad zlom, opr.… … Hrvatski jezični portal
praznovjerje — prȁznovjērje sr DEFINICIJA vjerovanje u djelovanje racionalno neobjašnjivih sila, magiju, čaranje ili u pripisane moći znakovima, obrambenim postupcima i sl. (npr. u nesretni broj 13, crnu mačku i sl.); praznovjerica, sujevjerje ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
teurgija — teùrgija ž DEFINICIJA vrsta magije, vjerovanje da čovjek pomoću različitih ceremonija može zadobiti moć nad duhovima i bogovima i da ih može koristiti u nadnaravne svrhe ETIMOLOGIJA grč. theourgía: čaranje ≃ teo + érgon: rad, posao … Hrvatski jezični portal
vradžbina — vrȁdžbina ž DEFINICIJA ono što izvodi vrač, vračanje, čaranje, vračarija ETIMOLOGIJA vidi vračati … Hrvatski jezični portal
inkantacija — inkantácija ž DEFINICIJA izgovaranje određene mistične formule ili riječi kako bi se dozvale sile koje će donijeti ono što se želi (ljubav ili mržnju, zdravlje ili bolest itd.); bajanje, čaranje, magija, zazivanje ETIMOLOGIJA vidi inkantirati … Hrvatski jezični portal
čaróvniški — a o prid. (ọ̑) nanašajoč se na čarovnike ali čaranje: čarovniški obred / čarovniški proces … Slovar slovenskega knjižnega jezika
magíja — e ž (ȋ) 1. v okultizmu nauk o skrivni povezavi vseh stvari med seboj in o vplivanju na naravo z močjo poduhovljene volje: učiti se magije; gojiti magijo; elementi, skrivnosti magije 2. knjiž. čarovništvo, čaranje: verjeti v magijo / ukvarjati se … Slovar slovenskega knjižnega jezika
