púhati

púhati
-am nedov. (ū) 1. v sunkih dajati, oddajati hiter, močen tok zraka, dima: meh je puhal ves dan; vlak puha in bruha iskre / puhati oblake dima // pojavljati se, nastopati v sunkih: iz vseh odprtin puha dušeča para / ekspr. vetrovi ledeno puhajo čez vrhove // ekspr. puhajoč se premikati: ladja je že ob svitu puhala iz zaliva 2. izdihavati zrak tako, da se zaprte ustnice hitro, sunkovito odpirajo: med igro glasno puhajo in pihajo / vola sta puhala vanj toplo sapo / ekspr. puhal je modre dime iz pipe in počasi pripovedoval; star. puhati cigarete, tobak kaditi / ekspr. od jeze je kar puhal 3. s sunkovitim izdihavanjem izražati nezadovoljstvo, sovražnost: mačka puha proti psu; medvedka je jezno puhala; ženska je puhala kot mačka // ekspr. puhajoč jezno govoriti: ti že pokažem, kaj se sme, je puhala in ga tepla puháje: počasi vstane, puhaje dim iz pipe; živali so se puhaje pognale iz votline puhajóč -a -e: črn dim puhajoč dimnik; puhajoča zver

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • puhati — púhati nesvrš. <prez. pȗšēm, pril. sad. púšūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (Ø) pokretati struju zraka u slabijem ili jačem kretanju (o vjetru) [jako puhati; slabo puhati; lagano puhati] 2. (što, u što) slati iz usta ili kroz nos jaku… …   Hrvatski jezični portal

  • púhati — nesvrš. 〈prez. pȗšēm, pril. sad. púšūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) pokretati struju zraka u slabijem ili jačem kretanju (o vjetru) [jako ∼; slabo ∼; lagano ∼] 2. {{001f}}(što, u što) slati iz usta ili kroz nos jaku struju zraka bez namjere ili …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • popuhívati — (∅) nesvrš. 〈prez. popùhujēm, pril. sad. popùhujūći, gl. im. ānje〉 puhati na prekide, na mahove puhati umjerenom snagom (o vjetru) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • píriti — nesvrš. 〈prez. pírīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}(∅) dovoditi zračnu struju u lagano kretanje, puhati (o slabom vjetru) 2. {{001f}}(što) ispuštati iz usta ili mijeha jaku struju zraka da se razgori vatra, što rashladi i sl.;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rôg — m 〈N mn rògovi/rȍzi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koštan, šupalj ili pun izraštaj na glavi nekih životinja (govedo, srndać) b. {{001f}}takav ili sličan izraštaj na glavi nekih mitoloških bića 2. {{001f}}〈ob. mn〉 poseban organ (puževa), ticalo 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tı̏kva — tı̏kv|a ž 〈G mn tı̏kāvā/ ī〉 1. {{001f}}bot. a. {{001f}}jednogodišnja vrtna biljka iz istoimene porodice s više vrsta (obična t. Lagenaria vulgaris); tikvica b. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}bundeva (1a){{/ref}} 2. {{001f}}razg. pejor. loš plod bez… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vjȅtar — vjȅt|ar m 〈G tra, N mn vjètrovi/ tri knjiš.〉 1. {{001f}}meteor. a. {{001f}}općenito strujanje zraka b. {{001f}}horizontalno strujanje zraka [∼ar jača; ∼ar slabi; ∼ar podiže prašinu; ∼ar dere (o osobito jakom vjetru na usjecima, u gudurama itd.)] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • puhnuti — púhnuti (Ø, što, u što) svrš. <prez. pȗhnēm, pril. pr. ūvši, imp. púhni, prid. rad. púhnuo> DEFINICIJA v. puhati FRAZEOLOGIJA puhnulo mu (joj itd.) u glavu iron. pejor. iznenada, odjednom mu (joj itd.) došlo, pojavila se iznenada namjera da …   Hrvatski jezični portal

  • rog — rȏg m <N mn rògovi/rȍzi, zb. rògōvlje> DEFINICIJA 1. a. koštan, šupalj ili pun izraštaj na glavi nekih životinja (govedo, srndać) b. takav ili sličan izraštaj na glavi nekih mitoloških bića 2. (ob. mn) poseban organ (puževa), ticalo 3. a.… …   Hrvatski jezični portal

  • piriti — píriti nesvrš. <prez. pírīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA 1. (Ø) dovoditi zračnu struju u lagano kretanje, puhati (o slabom vjetru) 2. (što) ispuštati iz usta ili mijeha jaku struju zraka da se razgori vatra, što rashladi i sl …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”