- pridávljen
- -a -o prid. (ā) knjiž., redko pridušen: govoriti s pridavljenim glasom
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
pridávljen
Look at other dictionaries:
pridaviti — pridáviti svrš. <prez. prìdāvīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prīdavljen> DEFINICIJA 1. a. ubiti davljenjem; ugušiti, udaviti, zadaviti b. zamalo koga ubiti daveći ga 2. (koga, što) pren. a. potisnuti, prigušiti b. dosađivati kome, izluđivati … Hrvatski jezični portal
