- brnja
- gl. brna
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
brnja — bȑnja ž <G mn bȓnjā/ ī> DEFINICIJA prirodna mrlja druge boje oko njuške koze ili ovce ETIMOLOGIJA ≃ bug. bъrna: usna lit. burna: usta … Hrvatski jezični portal
Škȁbrnja — ž naselje (u blizini Zadra) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȁbrnja — lȁbrnj|a ž 〈G mn br̄njā/ br̄njī〉 pejor. njuška, gubica; usta (o osobama) ⃞ {{001f}}dobiti (dati) po ∼i udariti (biti udaren) prijetnja kazne za brbljanje, neodgovorne tvrdnje i sl. ✧ {{001f}}tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȑnja — ž 〈G mn bȓnjā/ ī〉 prirodna mrlja druge boje oko njuške koze ili ovce … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
brnjast — bȑnjast prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji ima brnju na gubici ili njušci ETIMOLOGIJA vidi brnja … Hrvatski jezični portal
brnjica — bȑnjica ž DEFINICIJA naprava koja se stavlja životinji na njušku ili na gubicu (psu da ne grize); nagubac FRAZEOLOGIJA staviti (kome) brnjicu na usta ne dati mu da slobodno govori, zavezati mu usta ETIMOLOGIJA vidi brnja … Hrvatski jezični portal
bŕna — e ž (ŕ) etn. šema, ki predstavlja dvonogo ali četveronogo žival: voditi brno; pustna brna / kot psovka molči, brna rdečelasa in bŕnja e ž (ŕ; r̄) star. zelo rodovitna črna prst; črnica: organske snovi v brni … Slovar slovenskega knjižnega jezika