- prámóč
- -í ž (ȃ-ọ̑) knjiž. naravna, prvinska moč: pramoč ljubezni
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
pramoć — prȁmōć ž <I i/ u> DEFINICIJA prvobitna moć, moć prije svih moći, moć nad moćima, moć svih moći [Biti jednom potpuno bez moći! Biti igračka u rukama pramoći!] ETIMOLOGIJA pra + v. moć … Hrvatski jezični portal