- práizvòr
- -ôra m (ȃ-ȍ ȃ-ó) knjiž. prvi, osnovni vir: praizvor hrane je rastlina / zanj je bila narava praizvor vsakega umetniškega dela ● knjiž. raziskovati praizvor Slovanov izvor
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
práizvòr
Look at other dictionaries:
praìzvor — m prvi, prvobitni izvor … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
praizvor — praìzvor m DEFINICIJA prvi, prvobitni izvor … Hrvatski jezični portal
ìstočnīk — m 〈N mn īci〉 1. {{001f}}jez. knjiž. ono iz čega nešto nastaje; početak, začetak, praizvor 2. {{001f}}rij. jez. knjiž. izvor, vrelo, vrutak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
arhe — àrhe m DEFINICIJA fil. 1. u antičkoj filozofiji pojam materijalne praosnove svijeta od koje je građena priroda 2. metafizička ili spoznajna osnova stvarnosti; prvotno načelo, prapočelo, praizvor ETIMOLOGIJA grč. arkhḗ: početak, počelo … Hrvatski jezični portal
istočnik — ìstočnīk m <N mn īci> DEFINICIJA 1. jez. knjiž. ono iz čega nešto nastaje; početak, začetak, praizvor 2. rij. jez. knjiž. izvor, vrelo, vrutak ETIMOLOGIJA vidi istočni … Hrvatski jezični portal
