povrh — pòvrh (čega) prij. DEFINICIJA 1. izriče da se tko ili što nalazi iznad onoga što znači im. u genitivu, ob. bez izravnog doticaja [galeb leti povrh mora] 2. osim, pored (toga), na to, uza sve to, k tome, plus toga ETIMOLOGIJA po + v. vrh … Hrvatski jezični portal
pòvrh — (čega) prij. 1. {{001f}}izriče da se tko ili što nalazi iznad onoga što znači im. u genitivu, ob. bez izravnog doticaja [galeb leti ∼ mora] 2. {{001f}}osim, pored (toga), na to, uza sve to, k tome … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȅko — prij. (s G) 1. {{001f}}pokazuje a. {{001f}}položaj ili kretanje širinom s jedne strane čega na drugu [∼ ulice] 2. {{001f}}položaj ili kretanje povrh čega [baciti ∼ plota] 3. {{001f}}prekoračenje čega (granice, mjere, norme); (iz)nad, povrh, više… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
preko — prȅko prij. (s G) DEFINICIJA pokazuje 1. položaj ili kretanje širinom s jedne strane čega na drugu [preko ulice] 2. položaj ili kretanje povrh čega [baciti preko plota] 3. prekoračenje čega (granice, mjere, norme) [preko svake mjere]; (iz)nad,… … Hrvatski jezični portal
dalmàtika — ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}pov. kasnorimska otmjena i ukrašena odjeća 2. {{001f}}kat. misnička halja; od starine liturgijsko ruho đakona (nosi se povrh albe); biskup ili opat mogu je nositi ispod misnice za vrijeme pontifikalne službe ✧ {{001f}}lat.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nabáciti — (što) svrš. 〈prez. nàbācīm, pril. pr. īvši, prid. trp. nàbāčen〉 1. {{001f}}a. {{001f}}baciti povrh čega, na što b. {{001f}}baciti na gomilu, hrpu 2. {{001f}}pren. u općim crtama izložiti neku misao ili prijedlog 3. {{001f}}(komu, što) dodati kome … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
naváliti — (∅, što, se) svrš. 〈prez. nàvālīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. nàvāljen〉 1. {{001f}}(na koga) a. {{001f}}snažno napasti, nasrnuti, udariti, nahrupiti, ustremiti se b. {{001f}}pren. nagovarati koga, moliti, moljakati, salijetati itd. 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nádgrobnī — prid. koji se nalazi na grobu, povrh groba [∼ spomenik] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȁsti — (∅) svrš. 〈prez. pȁdnēm/pȁnēm jez. knjiž., aor. pȁdoh, imp. pȁdni/pȁni jez. knjiž., pril. pr. pȃvši, prid. rad. pȁo/pȁla ž〉 1. {{001f}}izgubiti ravnotežu zbog spoticanja, okliznuća ili udarca i vlastitom težinom biti naglo povučen dolje i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plȃšt — m 〈G plášta, N mn pláštevi〉 1. {{001f}}odjevni predmet kojim se zaogrće povrh ostalog odijela (u svečanim prilikama ili pri obredima); ogrtač 2. {{001f}}zaštitni, vanjski sloj; omotač [ozonski ∼; ∼ mikrofona; olovni ∼ (u nuklearnoj centrali)] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika