pogodíti

pogodíti
-ím dov., pogódil (ȋ í) 1. narediti, da kak predmet prileti na določeno mesto, v določeno stvar; zadeti: nameril je kamen v fanta in ga pogodil; pogoditi srno; krogla ga je pogodila naravnost v srce; pren., ekspr. s hudo besedo ga je pogodil 2. navadno s prislovnim določilom izraziti, prikazati kaj táko, kot je v resnici: fotograf ga ni dobro pogodil; poteze obraza je dobro pogodil // narediti, opraviti kaj ustrezno zahtevam, pričakovanju: kostumograf je kostume imenitno pogodil; svojo vlogo je igralec odlično pogodil 3. knjiž. uganiti, predvideti: pogodil je njegove misli; pogodili so njihov skriti namen / pogoditi uganko rešiti 4. knjiž. ugotoviti, dognati, spoznati: dolgo časa niso pogodili njene bolezni; pogoditi napako, resnico; končno so pogodili, kdo je zakrivil nesrečo / pogoditi pravo pot najti // dojeti, razumeti: pogoditi bistvo problema; šele zdaj je pogodil smisel njegovih besed 5. star. izmisliti si, spomniti se: veliko smešnega je pogodil stari berač // narediti, ukreniti: najbolje bo pogodil, če jim gre s poti; prav, slabo pogoditi kaj ● zastar. vsem ni mogoče pogoditi ustreči, ugoditi; star. čudno, da ga še dozdaj niso pogodili razkrili, odkrili; pog., ekspr. ti jo zmeraj pogodiš pravilno poveš, narediš; ekspr. pogoditi dve muhi na en mah z enim dejanjem hkrati opraviti dve stvari; zastar. vročina bo pogodila sadje dozorila; ekspr. dobro je pogodil odgovor pravilno odgovoril; star. dolgo je iskal stanovanje, pa ga ni mogel pogoditi dobiti; ekspr. pogoditi žebelj na glavo opozoriti na bistvo, priti do bistva stvari; ekspr. pogodil si v črno pravilno si nakazal problem, povedal si bistvo stvari pogodíti se zastar. posrečiti se: vesel je bil, da se mu je stvar tako pogodila pogodèn tudi pogojèn -êna -o: dobro pogoden značaj; pogoden je bil v rame

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • pogoditi — pogòditi svrš. <prez. pògodīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pògođen> DEFINICIJA 1. (koga, što) a. udariti u cilj pri gađanju, bacanju čega i sl. b. pren. snaći, zadesiti [pogodila ga bolest] c. izazivati jaku emociju (ob. negativnu); dirnuti… …   Hrvatski jezični portal

  • pogòditi — (koga, što, se) svrš. 〈prez. pògodīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. pògođen〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}udariti u cilj pri gađanju, bacanju čega i sl. b. {{001f}}pren. snaći, zadesiti [pogodila ga bolest] c. {{001f}}izazivati jaku… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pogodíti se — ím se dov., pogódil se (ȋ í) doseči soglasje, sporazum glede česa: pogoditi se za ceno; z vodstvom so se že pogodili / končno sta se pogodila med seboj pogojèn in pogodèn êna o: pogojena cena, plača, vsota …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • cîlj — m 〈N mn cı̏ljevi〉 1. {{001f}}ono u što se gađa, što se želi pogoditi; meta [pogoditi ∼; promašiti ∼; pokretni ∼; nepokretni ∼] 2. {{001f}}a. {{001f}}ono što se želi postići, čemu se teži; svrha [dosegnuti ∼; postići ∼; u ∼u (čega) (kada se… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zgòditi — (koga, što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. zgȍđen〉 1. {{001f}}arh. pogoditi koga 2. {{001f}}razg. pogoditi izbacivanjem iz ruke …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zgoditi — zgòditi (koga, što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. zgȍđen> DEFINICIJA 1. arh. pogoditi koga 2. razg. pogoditi izbacivanjem iz ruke ETIMOLOGIJA vidi zgoda …   Hrvatski jezični portal

  • cilj — cȋlj m <N mn cȉljevi> DEFINICIJA 1. ono u što se gađa, što se želi pogoditi [pogoditi cilj; promašiti cilj; pokretni cilj; nepokretni cilj]; meta 2. a. ono što se želi postići, čemu se teži [dosegnuti cilj; postići cilj; u cilju (čega)… …   Hrvatski jezični portal

  • cȅntar — m 〈G tra, N mn tri〉 1. {{001f}}ono oko čega se sve skuplja, čemu teži [∼ interesa; ∼ pažnje] 2. {{001f}}središte grada, dio grada kojemu gravitiraju drugi dijelovi [gradski ∼] 3. {{001f}}sport a. {{001f}}točka igrališta, odakle počinje igra b.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dlȁka — dlȁk|a ž 〈D L dlȁci, G dlȃkā〉 anat. rožnata tvorevina što kao nit raste iz kože čovjeka i nekih životinja ∆ {{001f}}biljne ∼e bot. tvorevine različita oblika i funkcije u epidermu viših biljaka; trihomi; mačja ∼a pat. gnojna upala oko nokata;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dòkačiti — dòkači|ti svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. dòkačen〉 1. {{001f}}(što) dohvatiti kukom ili sličnim pomagalom 2. {{001f}}(koga) pren. pogoditi ili uzeti koga kao metu u verbalnom ili drugačijem obračunu, upraviti riječi kritike na koga [i …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”