- bŕblja
- -e ž (ȓ) ekspr. kdor govori mnogo in nepomembne stvari: poznali so ga, da je brblja; naj bodo same zase, kdo bo poslušal te brblje
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
bŕblja
Look at other dictionaries:
brbljáti — ám nedov. (á ȃ) 1. ekspr. govoriti mnogo in nepomembne stvari: starka kar naprej brblja; brbljala sta o vsakdanjih stvareh / brbljati po francosko 2. dajati kratke, nerazločne glasove, podobne govorjenju: dete veselo brblja; venomer nekaj brblja … Slovar slovenskega knjižnega jezika
bȑbljav — (br̀bljiv) prid. 〈odr. ī〉 koji mnogo brblja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȑbljavac — (br̀bljivac) m (bȑbljavica, br̀bljivica ž) 〈G āvca, N mn āvci〉 onaj koji mnogo brblja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jezìčara — ž pejor. ona koja mnogo brblja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
klàfrača — ž 〈G mn klȁfrāčā〉 reg. žena koja mnogo brblja; brbljavica, blebetuša … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȁs — m 〈G psȁ, V psȅ/ps‹, N mn psı̏, G pásā〉 1. {{001f}}zool. a. {{001f}}domaća životinja Canis canis, Canis familiaris [lovački ∼; ovčarski ∼; ∼ lutalica; policijski ∼] b. {{001f}}(u raznim usporedbama) [žedan kao ∼, ljut kao ∼, umoran kao ∼,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pr̀dizvēk — (pr̀dozvēk) m 1. {{001f}}ekspr. (u šali) onaj koji glasno pušta vjetrove 2. {{001f}}žarg. onaj koji mnogo i besmisleno govori, koji brblja gluposti 3. {{001f}}lokal. žarg. vrsta graha … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
klafrača — klàfrača ž <G mn klȁfrāčā> DEFINICIJA reg. žena koja mnogo brblja; brbljavica, blebetuša ETIMOLOGIJA vidi klafrati … Hrvatski jezični portal
pas — pȁs m <G psȁ, V psȅ/psȕ, N mn psȉ, G pásā> DEFINICIJA 1. zool. a. domaća životinja Canis canis, Canis familiaris [lovački pas; ovčarski pas; pas lutalica; policijski pas]; ćuko b. (u raznim usporedbama) [žedan kao pas, ljut kao pas, umoran… … Hrvatski jezični portal
prdizvek — pr̀dizvēk m DEFINICIJA 1. ekspr. (u šali) onaj koji glasno pušta vjetrove 2. žarg. onaj koji mnogo i besmisleno govori, koji brblja gluposti 3. lokal. žarg. vrsta graha ETIMOLOGIJA v. prdjeti + v. zvek, zveknuti … Hrvatski jezični portal
