- piskutàv
- -áva -o prid. (ȁ á) nar. piskajoč: imela je piskutav, neprijeten glas
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
piskutàv
Look at other dictionaries:
piskùtav — prid. 〈odr. ī〉 koji piskuta, pišti, koji ispušta vrlo tanke, visoke glasove, zvukove, koji cvili; škripav, vrištav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
piskutav — piskùtav prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji piskuta, pišti, koji ispušta vrlo tanke, visoke glasove, zvukove, koji cvili; škripav, vrištav ETIMOLOGIJA vidi pisak … Hrvatski jezični portal
