- ozráčen
- -čna -o prid. (ȃ) nanašajoč se na ozračje: velika količina prahu in plinov poruši ozračno ravnotežje ♦ kem. ozračni dušik, kisik zračni dušik, kisik
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
ozráčen
Look at other dictionaries:
ozráčiti — (koga) svrš. 〈prez. òzrāčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òzrāčen〉 1. {{001f}}knjiš. retor. obasjati zrakama 2. {{001f}}izložiti koga zračenju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òzrāčenōst — ž 1. {{001f}}stanje onoga koji je ozračen ili onoga što je ozračeno, {{c=1}}usp. {{ref}}ozračiti (2){{/ref}} 2. {{001f}}fiz. umnožak ozračenja i njegova trajanja; ekspozicija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ozračiti — ozráčiti (koga) svrš. <prez. òzrāčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òzrāčen> DEFINICIJA 1. knjiš. retor. obasjati zrakama 2. izložiti koga zračenju ETIMOLOGIJA vidi ozračje … Hrvatski jezični portal
ozračenost — òzrāčenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. stanje onoga koji je ozračen ili onoga što je ozračeno, usp. ozračiti (2) 2. fiz. umnožak ozračenja i njegova trajanja; ekspozicija ETIMOLOGIJA vidi ozračje … Hrvatski jezični portal
